Naoružanje

Pratite nas na Google news

Singerica među pištoljima

Singerica među pištoljima
Foto: Screenshot / YouTube | Singerica među pištoljima
Draško Dragosavljević

Za nešto što je kvalitetno i dugovječno izrađeno, a radi pouzdano i precizno, obično se kaže da "radi kao singerica". Malo je poznato da šivaće mašine "singerice" svoju nadaleko čuvenu pouzdanost duguju razvoju vatrenog oružja, odnosno oružarskom sistemu serijske proizvodnje. Kompanija Singer je vremenom otišla vrlo daleko nadmašivši svoj uzor - firmu Kolt.

Američka firma "Singer" 2011. godine, povodom 160 godina od osnivanja, na tržište je plasirala limitiranu, jubilarnu seriju šivaćih mašina, naročito dizajniran spoj prepoznatljivog bezvremenskog stila i modernih tehnologija. Kroz razgovor sa jednom banjalučkom modnom dizajnerkom saznali smo da su te šivaće mašine dizajnirane u retro maniru tako da nepogrešivo reflektuju dizajn najzastupljenijeg i najprepoznatljivijeg modela šivaće mašine svih vremena - Singer iz serije 27. 

 

Budući da je nastanak i poslovični uspjeh "Singera" neraskidivo vezan za američku oružarsku industriju a da je američka firma "Colt", takođe 2011. godine, specijalnom limitiranom serijom graviranih pištolja M1911A1 proslavila 100 godina njihove proizvodnje,  taj razgovor poslužio je kao inspiracija za tekst koji je pred vama.

Još su stari Grci kazali da je čovječiji život kratak, put do majstorstva i vrhunskog umijeća dug ali da umjetnost vječno traje. Često čujemo da se za nešto što je kvalitetno i dugovječno izrađeno a radi pouzdano i precizno kaže da "radi kao singerica". To nikako nije slučajno ali je malo poznato da mašine "singerice" svoju besprijekornu reputaciju duguju razvoju vatrenog oružja.

Svjetski poznatu  firmu Singer osnovao je 1851. godine američki pronalazač, preduzetnik i glumac Ajzak Merit Singer sa njujorškim advokatom Edvardom Klarkom. Iste godine Singer je patentirao svoje usavršeno i pojednostavljeno viđenje šivaće mašine, pri čijem je radu igla saobraćala vertikalno a tkanina se jednostavno pomicala rukama, te je u vlastitoj fabrici pokrenuo njenu serijsku proizvodnju. Međutim, da bi radile "kao singerice", nove su šivaće mašine morale biti kvalitetno i precizno serijski proizvedene a svi dijelovi međusobno izmjenjivi.  Kako bi serijska proizvodnja inovativnih "singerica" bila u saglasju sa tadašnjim stepenom tehnologije i nauke, Ajzak Singer je odlučio da u svojoj fabrici uvede koncept primijenjen u takođe svjetski poznatoj američkoj fabrici oružja Kolt.

U tehničko-tehnološkom, konstrukcionom i proizvodnom smislu vatreno oružje (pogotovo automatsko koje će biti izumljeno kasnije) se vrlo malo razlikuje od šivaće mašine.  Naime, takozvani "američki sistem proizvodnje", koji je postepeno uveden u 19-om vijeku, karakterišu  uvođenje mehanizacije i međusobno izmjenjivi dijelovi serijski izrađenih proizvoda. Takav sistem proizvodnje poznat je i kao "oružarski" jer je prvobitno nastao u fabrikama oružja odnosno arsenalima, gdje je proizvođeno oružje za američku vojsku, nakon čega je sistem primijenjen i u civilnoj industriji. Čuveni pukovnik Semjuel Kolt, osnivač firme "Kolt" (čiji začeci sežu u 1836. godinu, zvanično je osnovana 1855.) i tvorac prvog zaista uspješnog i masovno proizvedenog revolvera na svijetu ("kaubojski mirotvorac", "Peacemaker", tojest vojnički službeni revolver Colt Model 1873 SAA) u svom oružarskom poslu  već je imao bogata iskustva sa takvim načinom proizvodnje i tijesno je sarađivao sa pronalazačem i vlasnikom fabrike oružja Eli Whitney-em, jednim od ključnih inovatora  industrijske revolucije za koga se veže pojam međusobno izmjenjivih, precizno serijski proizvedenih dijelova i elemenata.  

Pravilno sagledavajući sve to, Ajzak Merit Singer je u novouspostavljenoj firmi uveo upravo "oružarski" sistem serijske proizvodnje gdje su mehanizacija i automatizacija uz odgovarajuće standarde obezbjeđivali da bilo koji dijelovi, svake pojedinačno proizvedene šivaće mašine, budu međusobno izmjenjivi bez ikakvih prilagođavanja i dorada, kao što je to slučaj sa oružjem. U primjeni toga koncepta firma Singer je vremenom otišla vrlo daleko, nadmašila svoje oružarske uzore i postala međunarodni etalon koji su svi ozbiljni proizvođači (ne samo šivaćih mašina) željeli i još žele da dostignu. Singer je vrlo brzo započeo međunarodnu ekspanziju i postao prva svjetska multinacionalna kompanija a majstorstvo u primjeni prvobitno oružarskog sistema serijske proizvodnje, podigao je na reklo bi se umjetnički nivo.

 

Priča nas sada opet vodi u firmu "Kolt". Vjerovatno je malo onih koji nikada nisu čuli za američki pištolj Colt M1911A1, dizajn genijalnog Džona Mozesa Brauninga, najplodnijeg i najtalentovanijeg konstruktora i inovatora svih vremena u ovoj oblasti. Zahvaljujući pouzdanosti, jednostavnosti, odlično izabranom kalibru (.45ACP), savršeno pogođenoj ergonomiji, činjenici da matičnoj i bezbrojnim drugim državama služi i dan danas bez i jedne zamjerke (od 1911. godine) ali i američkoj (ne samo američkoj) kinematografiji i stripovima, pištolj Colt M1911A1 postao je član kluba legendarnih i besmrtnih pištoljskih konstrukcija i rješenja čiji je dizajn prepoznatljiv čak i potpuno neupućenima (veterani Luger P08  i  Walther P38 samo su neki od članova toga kluba odabranih).  Pištolj sistema Colt M1911 se uz neznatne tehničke i konstrukcione izmjene proizvodi već 106 godina u fabrici "Colt" u Konektikatu. Postao je standard za mnoge moderne konstrukcije, beskrajno je kopiran, veteran je oba svjetska i mnogih drugih ratova i o njemu su napisani tomovi knjiga, a prema većini autora (na primjer Patrick Sweeney u knjizi "1911: Prvih sto godina",  zatim Ian V. Hogg u svojim knjigama ali i sovjetski stručnjak A B Žuk u svojoj raskošno ilustrovanoj enciklopediji itd) najuspješniji  je i najbolji pištolj svih vremena.

Nakon Prvog svjetskog rata, uviđajući Singerovo ogromno iskustvo u serijskoj proizvodnji najboljih šivaćih mašina na svijetu i njihovu, za to vrijeme, vrlo naprednu tehnologiju, mašine, vještine, znanja i iskusne inženjere, američka vlada izabrala je tu kompaniju kako bi ispitala mogućnost stavljanja njihovih industrijskih i naučnih potencijala u službu ratnih napora. Godine 1925. vlada SAD zatražila je od firme Singer izradu obimne inženjerske studije masovne proizvodnje službenog pištolja Kolt M1911 u slučaju budućeg rata. Ova studija je trajala godinu dana i sprovedena je sa ciljem da se procijeni koji je način najbolji za prilagođavanje postojećih proizvodnih kapaciteta i metoda koji bi bili potrebni za proizvodnju 25.000 pištolja mjesečno.

Kao rezultat te uspješno sprovedene inicijalne studije, kompanija Singer je 1939. godine, u praskozorje Drugog svjetskog rata, od američke vlade dobila novi naročit zadatak. Firma Kolt nije mogla da podmiri potrebe američke vojske za službenim pištoljima i vlada je bila primorana da se obrati drugim fabrikama. Od Singera je sada zatraženo da izradi edukativnu tehničku studiju usmjerenu u pravcu pronalaska što boljeg načina da se druge kompanije, koje namaju nikakva iskustva u proizvodnji oružja, brzo osposobe za ratnu proizvodnju. Bio je to sveobuhvatni obrazovni pregled proizvodnih procesa koji je uključivao tehničke crteže, fotografije radnih operacija, tačno vrijeme izrade i podešavanje alata za proizvodnju svakog pojedinog dijela - sve što je potrebno za masovnu proizvodnju pištolja u fabrikama koje do tada nisu imale doticaja sa oružjem. Od Singera  je tom prilikom zatraženo i da izradi 500 reprezenativnih primjeraka pištolja Colt M1911A1 - da ostalima pokažu kako se to radi.

Za Singer je to bio izazov i prilika da pokažu šta znaju i mogu. Postavljeni zadatak brzo je završen i firma je 1940. godine isporučila naručene pištolje. Međutim, kada su pištolji stigli, američka vlada ostala je bez teksta - bili su previše dobro napravljeni!

Čuvena fabrika šivaćih mašina je pištolje izradila tako majstorski, kao da su na raspolaganju imali moderne kompjuterske CNC mašine, a svi, pa i najsitniji dijelovi, sajdžijskom su preciznošću najfinije brušeni, ispolirani i plavo finiširani (brunirani). Jednostavno, bili su toliko dobro, kvalitetno i precizno napravljeni, sa minimalnim tolerancijama, da je američka vlada procijenila kako potencijal firme Singer treba iskoristiti za proizvodnju daleko komplikovanijih sistema te je otkazala dalju narudžbu pištolja.  Objašnjeno im je da su tih 500 reprezentativnih pištolja koje su proizveli isuviše precizno izrađeni za grubu terensku i borbenu upotrebu te da njihov kvalitet i izrada više odgovaraju nekom takmičarskom oružju ili preciznom mjernom instrumentu nego ratnoj alatki!

 

Kada su i SAD u decembru 1941. godine, nakon japanskog napada na Perl Harbor, ušle u Drugi svjetski rat, Singer je za američku vladu započeo serijski masovno proizvoditi najzahtjevnije i najkomplikovanije vojne instrumente i aparate, između ostalog  kompjuterske sisteme za daljinsko upravljanje mitraljeskom i topovskom vatrom na tada ultramodernim bombarderima Boing B-29 "Supertvrđava", specijalne bombarderske nišanske sisteme tipa Norden Mk. XV, žiroskope i autopilote. Na osnovu Singerove proizvodne dokumentacije ratna proizvodnja pištolja Colt M1911A1 povjerena je fabrici pisaćih mašina "Remington Rand" i ostalim "priučenim" firmama.

Tako je onih pet stotina pištolja izrađenih u Singeru i isporučenih američkom vazduhoplovstvu postalo čista primijenjena umjetnost, vrhunsko majstorstvo zanata a primjerci koji su ostali sačuvani do danas postižu fantastične cijene pa ozbiljni kolekcionari za pojedine primjerke plaćaju i više od 166 hiljada dolara.  Proizvodile su ga (i još ga proizvode) mnoge američke firme ali Singerov M1911A1 je u svoje vrijeme bio ubjedljivo najbolje urađen i vremenom je postao pravi kolekcionarski sveti gral.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije