Naoružanje

Stižu bespilotne letjelice na mlazni pogon sa ciljem presretanja aviona i dronova

Stižu bespilotne letjelice na mlazni pogon sa ciljem presretanja aviona i dronova
Foto: anduril.com | Anduril unveils Roadrunner & Roadrunner-M

Američka kompanija Anduril Industries želi da postane svojevrsni Lokid Martin 21. vijeka, u oblasti dronova.

Jedan od načina na koji ova kompanija, čiji je suosnivač milijarder Palmer Laki, pokušava da stigne velikane je da sama razvija opremu, umjesto da čeka zahtjeve Pentagona i konkurse za ugovore.

U petak je Anduril sa sjedištem u Južnoj Kaliforniji objavio svoj najnoviji ambiciozni projekat: autonomni dron na mlazni pogon dizajniran koji bi služio kao presretač vazdušnih pretnji, od velikih dronova do aviona sa posadom.

Anduril tvrdi da već ima kupca, kojeg opisuje samo kao "kupca iz SAD", posvećenog pokretanju proizvodnje po visokoj stopi od čak stotine uređaja godišnje.

Kompanija je saopštila da dron, nazvan Roadrunner, pokreće dva turbomlazna motora koji mu omogućavaju da dostigne "veliku podzvučnu brzinu", vjerovatno blizu 1.100 km/h. Lansira se vertikalno iz kontejnera sa kontrolisanom atmosferom koji se zove "gnijezdo", za koje Anduril kaže da čuva dron u radu mjesecima u teškim uslovima bojnog polja.

Opšti koncept je zasnovan na rojevima Roadrunner dronova koji se mogu poslati da procijene vazdušnu prijetnju. Ako se ispostavi da je prijetnja neprijateljska letjelica, Roadrunner u roju opremljen bojevom glavom će ga presresti i raznijeti ga kao dron kamikaza. Ako je u pitanju lažna uzbuna, dronovi se mogu vratiti u bazu i sletjeti vertikalno na rep, prenose Novosti.rs.

Dron košta "stotine hiljada dolara", rekao je Laki, ali njegova vrijednost potiče od fleksibilnosti njegove ponovne upotrebe.

"Ovo je potpuno nova kategorija oružja koja nikada ranije nije postojala", rekao je američki milioner.  "To je negdje između rakete za višekratnu upotrebu i autonomne letjelice u punoj veličini2.

Anduril je odbio da podijeli tehničke specifikacije Roadrunner-a, ali tvrdi da u poređenju sa sličnim dronovima na tržištu, on ima tri puta veću nosivost, 10 puta veći domet i tri puta je bolji za manevrisanje.

Motori, koje je Anduril razvio u svojoj kući, su "najkompaktniji turbomlazni motori ikada napravljeni", rekao je Laki.

Kompanija kaže da jedan operater može pokrenuti i nadgledati više eskadrila Roadrunner-a, dok je takav uređaj sposoban da autonomno određuje putanje leta, uključujući presretanje kurseva veoma manevarskog cilja, nakon što dobije komandu za uništavanje.

Sa nekoliko stotina hiljada dolara po uređaju, korišćenje Roadrunner-a za obaranje drona poput Geranj-2, čija proizvodnja se procjenjuje da košta između 10 i 20.000 dolara, može imati malo više finansijskog smisla od lansiranja rakete Patriot od 4 miliona dolara. Međutim to je daleko od dovoljnog, pogotovo ako uzmemo u obzir da Geranj stiže često u rojevima.

Međutim, Ukrajina je pokazala da možete biti donekle uspješni u uklanjanju dronova srednje veličine sa zrnima većeg kalibra, poput onih za teške mitraljeze ili protivavionske topove.

Već postoje kompanije, poput RTX-a, koje proizvode reaktivne bespilotne letjelice po cijeni do 5.000 dolara po komadu i efikasne su protiv bespilotnih vazdušnih sistema grupe 1 i 2, odnosno manjih od Geranj-2, koji pripada grupi 3.

Za veće dronove Grupe 4 i 5, kao što je kineski CH-4, imaju koliko-toliko uporedive troškove sa konvencionalnim raketama protivvazdušne odbrane, što ih može činiti isplativim. Sa druge strane, kada je riječ o dronovima poput WZ-8, Roadrunner nema šta tu da traži.

Nije jasno da li bi Roadrunner mogao da se koristi za presretanje bržih lovaca, ali bi vjerovatno mogao da donekle skine dio stresa sa odbrambenog sektora vazdušnih snaga zemalja koje se suočavaju sa čestim kršenjima vazdušnog prostora.

Stoga ostaje zanimljivo pratiti da li će Roadrunner koji proizvodi Anduril i po cijeni sa kojom izlaze na tržište biti profitabilan makar za srednje i velike dronove, te da li će naći svoje mjesto u segmentu dronova na tržištu naoružanja, koje doživljava neviđeni rast poslednjih godina.

Dosadašnja zapažanja su pokazala da zapadni sistemi ne mogu nikako biti trenutno isplativi u njihovom vođenju proksi-ratova. Naplata surove investicije se događa tek kasnije. Ukoliko do direkntog sukoba istoka i zapada ikada dođe, tada vođenje računa o isplativosti gubi na značaju, te ovakva rješenja imaju smisla.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Video

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije