Naučnike već neko vrijeme zbunjuje porijeklo stotina mumificiranih tijela pronađenih u negostoljubivoj pustinjskoj regiji sjeverozapadne Kine.
Mumije su iskopane iz Tarimskog bazena u Ksinjiangu devedesetih godina. Njihova tijela su zbog pustinjske klime bila nevjerovatno očuvana, tako da su se jasno vidjele crte lica i boja kose. Čak im je i odjeća bila poprilično netaknuta, uprkos tome što su ovi ostaci stari i do 4.000 godina.
Prema njihovom izgledu (odjeća od vune) te prosu, pšenici i siru koji su pronađeni u njihovim grobovima, stručnjaci su smatrali da se vjerovjatno radilo o stočarima iz stepa zapadne Azije ili poljoprivrednicima sa planina i pustinjskih oaza centralne Azije koji su migrirali po tome području.
Međutim, nova studija kineskih, evropskih i američkih naučnika, u kojoj su oni analizirali DNK 13 mumija, prvi put sekvencirajući njihove genome, dala je jednu drugačiju sliku.
Njihova analiza pokazuje da ostaci nisu pripadali doseljenicima ili seobenoj grupi, već lokalnoj grupi koja potiče od drevne azijske populacije iz ledenog doba.
"Ove mumije su dugo fascinirale naučnike i javnost"
"Ove mumije su dugo fascinirale naučnike i javnost. Osim što su izvanredno očuvane, pronađene su u vrlo neobičnom kontekstu i s raznolikim kulturnim elementima", rekla je antropolog Christina Warinner sa Univerziteta Harvard, a prenosi CNN.
"Pronašli smo jake dokaze da se radi o genetski izolovanoj lokalnoj populaciji. Međutim, izgleda da su, uprkos svojoj genetskoj izolaciji, otvoreno prihvatali nove ideje i tehnologije svojih susjeda stočara i poljoprivrednika te pritom razvili jedinstvene kulturne elemente koje ne dijeli nijedna druga grupa", dodala je Warinner.
Naučnici su tokom studije analizirali gene iz najstarijih mumija Tarimskog bazena, starih od 3.700 do 4.100 godina, te genome ostataka petoro ljudi pronađenih u Džungariji na sjeverozapadu Kine, koji datiraju prije skoro 5.000 godina te su najstariji ljudski ostaci pronađeni u regiji.
Rezultati analize
Analiza je pokazala da se mumije iz Tarimskog bazena nisu za svog života miješale sa drugim grupama i da se zapravo radi o direktnim potomcima grupe koja je nekoć bila široko rasprostranjena tokom ledenog doba.
Tragovi populacije lovaca sakupljača, nazvanih Drevni Sjeverni Evroazijci, samo se djelimično nalaze u genomima današnjih stanovnika tog područja; pri čemu su najviše prisutni kod autohtonog stanovništva u Sibiru i Americi. Tako da je bilo sasvim neočekivano pronaći tu grupu u Tarimskom bazenu.
Vagheesh Narasimhan sa Univerziteta Teksas smatra da nije teško zamisliti da populacija bude genetski izolovana, ali i kulturno kosmopolitska.
"Nije nužno da genetika uvijek ide ruku pod ruku s kulturnom ili jezičkom razmjenom. Ljudi mogu od drugih grupa usvojiti nove tehnologije bilo da se radi o poljoprivredi, obradi metala ili pogrebnim običajima", kazao je Narasimhan.
Neodgovorena pitanja
Mada je DNK analiza otkrila zapanjujuće detalje o spomenutim mumijama, pitanje je radi li se o konačnom rješenju problema. Naime, naučnici su tokom studije proučavali mumije pronađene na jednom mjestu te se još uvijek ne zna hoće li šire genetsko sekvencionisanje ipak pokazati različite genetske veze, smatra Narasimhan.
Iako je raniji rad pokazao da su mumije živjele na obalama oaze u pustinji, još uvijek je nejasno zašto su bile pokopane u čamcima prekrivenim kožama s veslima iznad glave - rijetka praksa koja nije viđena na drugim mjestima u regiji te je možda najviše povezana s Vikinzima.
"Oni su pokapali svoja tijela u čamce, a niko drugi to nije radio. To znači da je porijeklo te tradicije i dalje jedna od najvećih enigmi ove pustinjske populacije", rekao je antropolog Michael Frachetti sa Univerziteta Vašington.
Istraživanje naziva "The genomic origins of the Bronze Age Tarim Basin mummies" objavljeno je u časopisu Nature.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.