To je biološka misija započeta susretom sa lemurom koji čačka nos. Ali to nije bilo koji lemur, već noćni lemur sa Madagaskara kojeg je snimila profesorka An Kler Fabr sa Univerziteta u Bernu dok gura izduženi prst u nozdrvu.
"Htjela sam da znam kuda ide taj prst", rekla je profesorka za "BBC".
Susret u Djuk centru za lemure u Americi, podstakao je profesorku Fabr i njene kolege da se zapitaju koje je evoluciono porijeklo te navike.
Ajaj lemuri žive samo na Madagaskaru.
Poznati su po čudnim, tankim i dugačkim prstima koje koriste da love gusjenice na granama stabala.
„On je gurao prst cijelom dužinom, a kada pogledate kolika mu je glava, zanimalo me - kuda ide", prisjeća se Fabr.
„Zapitala sam se - da li gura prst u mozak? Bilo je tako čudno i djelovalo je nemoguće".
Ovo pitanje je toliko zanimalo profesorku Fabr da je uradila 3D anatomsku analizu glave lemura.
Htjela je da rekonstruiše na prvi pogled nemoguću anatomiju čačkanja nosa.
„Ulazio je u sinus, iz sinusa u grlo, pa u usta", objasnila je.
Zajedno sa kolegama, profesorka Fabr je pretražila stručnu literaturu kako bi našla dokaze kod drugih životinjskih vrsta koje čačkaju noseve.
U studiji objavljenoj u stručnom časopisu "Journal of Zoology", tim naučnika je pronašao 12 primjera primata kod kojih je zabilježeno čačkanje nosa.
Profesorka Fabr, koja je i kustoskinja Prirodnjačkog muzeja u Bernu, istakla je da ima veoma malo studija čiji je cilj da razumiju zašto su životinje i ljudi razvili naviku čačkanja nosa.
"Mislimo da ovakvo ponašanje nije dovoljno proučavano zato što se posmatra kao loša navika", pojašnjava profesorka Fabr.
Istraživanja koja su se bavila ovakvim ponašanjem kod ljudi, pokazuju koliko je ova navika učestala, otkrivajući da većina ljudi često čačka nos, ali da je rijetko ko to i priznaje.
Postoji i nekoliko studija koje ispituju šta su prednosti, a šta mane čačkanja nosa.
Pojedine ukazuju da se ovom navikom prenose i šire štetne bakterije.
Međutim, jedno istraživanje ukazuje da bi čačkanje po nosu i gutanje nazalne sluzi moglo biti zdravo za zube, jer su ljudi sa ovom navikom prijavili manje karijesa.
Dodatne analize podstakla je još jedna studija koja sugeriše da bi gutanje nazalne sluzi ojačalo imuni sistem, uslijed imunih proteina koji se nalaze u samoj sluzi.
Profesorka Fabr kaže da bi to trebalo ispitati jer je sa razlogom evoluiralo.
"Ne znamo ništa o njegovoj funkcionalnoj ulozi i to bi moglo biti korisno", rekla je za BBC.
Umjesto da bude jednostavno odvratan, može imati koristi za neke vrste, a pošto se čini da toliko životinja dijeli ovu naviku, profesorka Fabr dodaje: „Mislim da to zaista treba da istražimo", prenosi "BBC".