Mogućnost putovanja kroz vrijeme uzbuđivala je ljudski rod stotinama godina, inspirišući bezbroj knjiga, i u novije vrijeme, filmova.
Sposobnost kretanja ne samo kroz svemir već u prošlost ili budućnost otvorila bi čovječanstvu bezbroj mogućnosti. Navodno, ako bismo se kretali brzinom svjetlosti mogli bismo da putujemo kroz vrijeme.
U jednom od filmova o Supermanu iz 1978. godine, superheroj se vraća u prošlost leteći oko Zemlje u suprotnom smijeru njene rotacije brže od brzine svjetlosti.
Ovo je nevjerovatno brzo, jer svjetlost se kreće nešto ispod 300.000 kilometara u sekundi. Do sada ljudi se nisu ni približili ovoj brzini. Najbrži objekat koji je napravio čovjek, svemirska sonda, putovao je samo 150 kilometara u sekundi.
S obzirom na pravi tehnološki napredak, da li je teoretski moguće da putujemo brže od brzine svjetlosti, pa tako, poput Supermena, putujemo kroz vreme?
"Koliko znamo, ništa ne može ići brže od svjetlosti. Međutim, ako se putuje približno brzini svjetlosti, vrijeme se više ne ponaša onako kako smo navikli, pa se na taj način može napredovati u vremenu brže od onih koji se kreću sporije. Dakle, teoretski je moguće putovati u budućnost, ali se nije moguće vraćati u prošlost", napominje astrofizičar dr Šon Mat sa Univerziteta u Ekseteru.
Takođe, moramo imati na umu, kako navodi profesor Erik Tajtli, astronom sa Univerziteta u Edinburgu, kad kažemo brzina svjetlosti, to se odnosi na brzinu svjetlosti u vakuumu. Svjetlost je sporija kada se kreće kroz vodu ili vazduh.
"Ako bi nešto (materija ili informacija) putovalo brže od brzine svjetlosti u vakuumu, onda nije jasno kako bi percipiralo pravac vremena i kako bismo mi kao spoljni posmatrači percipirali njegovo ponašanje u našem vremenu i prostoru", naglašava dr Tajtli i priznaje da voli film o Supermenu, ali da je putovanje superheroja u prošlost kako je prikazano u filmu, sa naučne tačke gledišta, čista glupost.
Da li drugačije doživljavamo vrijeme kada putujemo velikom brzinom?
Ajnštajnova teorija relativiteta određuje da vrijeme nije univerzalno - ono je relativno. Eksperiment Hafele i Kitinga iz 1971. godine pokazao je da je sat koji je letio u avionu nije pokazivao isto vrijeme kao sat koji je ostao na Zemlji.
Naime, Hafele i Kiting su dva puta letjeli oko svijeta, prvo na istok, zatim na zapad, sa četiri seta atomskih satova sa cezijumom, nakon čega su uporedili "putujuće" satove sa onima koji su ostali u vojnoj pomorskoj opservatoriji Sjedinjenih Država.
Letovi su izvedeni na konvencionalnim avionima na redovnim komercijalnim letovima. Ispostavilo se da je sat u avionu koji se kretao ka istoku, u smijeru Zemljine rotacije, radio brže (što je rezultiralo relativnim gubitkom vremena) od onog koji je ostao na zemlji, dok je sat u avionu koji se kretao prema zapadu, suprotno rotaciji Zemlje, imao manju brzinu od onog na zemlji. Ova pojava se naziva "vremenska dilatacija".
Da li je moguće putovati brže od brzine svjetlosti?
Svi stručnjaci se slažu da nije moguće putovati brže od brzine svjetlosti, što je takođe precizirano u Ajnštajnovoj teoriji.
Dr Erik Tajtli, objašnjava: "Jasno je da nijedan objekat ili informacija ne može putovati brže od brzine svjetlosti. Ne radi se o tome da li imamo dovoljno energije da ga pokrenemo. Gledano spolja, svaka energija dodata tijelu da bi se postigla i prestigla brzina svjetlosti samo asimptotski ubrzava do brzine svjetlosti".
"Asimptotski" znači da se nešto što se više približava brzini svjetlosti, to nikada ne dostiže.
Nijedan objekat ne može putovati brže od brzine svjetlosti, jer što objekti putuju brže, postaju sve teži. Prema tome, samo svjetlost može da putuje brzinom svjetlosti - jer nema masu.
Putovanje velikom brzinom će jedino promijeniti naš doživljaj vremena, ali putovanje kroz vrijeme putujući brže od brzine svjetlosti, nažalost, nije moguće.
(B92)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.