Kit-ajkula Milo, dugačka više od osam metara, za gotovo deset godina prešla je najmanje 54.700 kilometara kroz vode Meksičkog zaliva, Karipskog mora i Atlantskog okeana.
Ono što ovaj slučaj čini posebno značajnim jeste činjenica da su naučnici uspjeli da istu jedinku označe satelitskim uređajima čak pet puta i prate njeno kretanje od 2017. do 2026. godine.
Ovaj morski džin, mužjak poznat pod imenom Milo, postao je predmet jednog od najdužih istraživanja kretanja pojedinačne ajkule. Zahvaljujući ponovljenom postavljanju satelitskih odašiljača, istraživači su dobili izuzetno rijedak uvid u životinju koja tokom godina prelazi ogromne udaljenosti, ali se uporno vraća na ista područja.
Prvi uređaj za praćenje postavljen mu je 2017. godine, ali je tada slao podatke svega nekoliko sedmica. Naučnici nisu odustali, pa su Mila ponovo označili 2018, 2020. i 2023. godine, a posljednji, peti uređaj postavljen mu je u julu 2026.
Prema podacima istraživača, njegovo kretanje obuhvatilo je više od 3.400 dana i najmanje 54.700 kilometara. Putovao je kroz Meksički zaliv, oko sjevernih karipskih ostrva, a zatim zalazio duboko u Atlantik, istočno od Bermuda. Tokom jednog putovanja stigao je čak do voda u blizini američke savezne države Masačusets.
Od Kariba do Masačusetsa, pa nazad na Jukatan
Posebno je zanimljivo to što Milo nije sve vrijeme provodio na otvorenom moru. Istraživači su zabilježili da je u pojedinim periodima mjesecima ostajao na relativno malim područjima, prije nego što bi ponovo krenuo na duga putovanja.
Jedno od njegovih najvažnijih odredišta nalazi se uz obalu meksičkog poluostrva Jukatan, sjeverno od Kankuna. Tamo se tokom toplijih mjeseci okupljaju velike grupe kit-ajkula, privučene obiljem zooplanktona, ribljih jaja i drugih sitnih organizama kojima se hrane.
Upravo na tom području istraživači su ga više puta pronalazili i ponovo postavljali uređaje za praćenje.
Kako je objasnio dr Mahmud Šivdži, direktor Istraživačkog instituta Gaj Harvi pri Univerzitetu Nova Southeastern, Milo je pokazao koliko su kit-ajkule prilagodljive.
One mogu da prelaze ogromne udaljenosti i odlaze daleko u otvoreni okean, ali istovremeno mogu mjesecima da ostanu u relativno malim morskim područjima.
Morski džin koji ima svoj „otisak prsta“
Jedno od ključnih pitanja tokom istraživanja bilo je kako naučnici mogu sa sigurnošću da znaju da svaki put prate istu životinju.
Odgovor se krije u jedinstvenom rasporedu bijelih pjega na tijelu kit-ajkule. Baš kao što ljudi imaju različite otiske prstiju, tako i svaka kit-ajkula ima karakterističan uzorak pjega, pomoću kojeg istraživači mogu da je identifikuju, prenosi B92.
Satelitski uređaji postavljeni na leđno peraje omogućavaju prikupljanje podataka o njenom kretanju, dok prepoznatljiv uzorak na tijelu potvrđuje identitet jedinke.
„Mogućnost da istu životinju označimo pet puta i pratimo gotovo čitavu deceniju nešto je bez presedana. To će nam pružiti ogromnu količinu informacija za bolje razumijevanje i očuvanje ove ugrožene vrste“, izjavio je naučnik Gaj Harvi.
Najveća riba na planeti i dalje je ugrožena
Kit-ajkula (Rhincodon typus) najveća je riba na svijetu. Uprkos ogromnim dimenzijama, nije predator koji lovi velike životinje. Hrani se filtriranjem vode, iz koje izdvaja plankton, riblja jaja i druge sitne organizme.
Ova vrsta naseljava tropske i suptropske okeane, a njene migracije često prelaze granice više država. Zbog toga je njena zaštita posebno složena i zahtijeva međunarodnu saradnju.
Podaci prikupljeni praćenjem Mila mogli bi da pomognu naučnicima da utvrde koja su morska područja najvažnija za opstanak ove vrste, gdje se kit-ajkule hrane i koliko su njihova staništa povezana.
Istraživanje je sprovedeno u saradnji Istraživačkog instituta Gaj Harvi Univerziteta Nova Southeastern, meksičke organizacije Ch'ooj Ajauil AC, Univerziteta Rod Ajlend i Fondacije Gaj Harvi.
Milo je tako postao mnogo više od jedne praćene životinje – njegovo gotovo desetogodišnje putovanje pružilo je naučnicima rijedak pogled na život jednog od najneobičnijih stanovnika svjetskih okeana.