Prva sovjetska nuklearna raketna baza izvan SSSR bila je dobro čuvana 1959. godine kada je izgrađena, a i danas se malo zna o tome.
Samo dobro upućeni poznavalac može da u betonskoj ploči sa metalnim poklopcem u kompleksu, zaraslom u korov i skrivenom u Brandenburškoj šumi sjeverno od Berlina prepozna nekadašnju lansirnu platformu sovjetske vojske za nuklearni napad na Zapadnu Evropu.
Tu su bile smještene sovjetske nuklearne rakete 20 puta jače od onih koje su upotrijebljene u Hirošimi, spremne za lansiranje i gađanje meta, kao što su London i nuklearne baze u istočnoj Engleskoj, navodi Bi-Bi-Si.
Tri godine prije Kubanske raketne krize, Sovjetski Savez je smjestio svoje nuklearno oružje na stranoj teritoriji - u ovoj šumovitoj oblasti nekadašnje istočne Njemačke.
Svojevremeno je tu bio garnizonski grad sa 15.000 vojnika Crvene armije koji su ga napustili 1994. godine, a danas do samog kompleksa nedaleko od sela Fogelzang vode samo zarasle staze.
Pedesetih godina uložen je veliki napor da se baza sakrije od očiju zapadnih špijunskih aviona, ali i od radoznalih očiju lokalnih žitelja. Možda zato nije izazivala veliku zabrinutost, ali obavještajne agencije u Zapadnoj Njemačkoj, SAD, Velikoj Britaniji i Francuskoj su dobro znale šta se dešava.
U srcu avetinjski praznog grada ostao je jedan obelisk na kojem se nazire Lenjinova silueta. Na zidovima nekadašnje škole, crteži labudova, brodova, Lenjinova statua i mural sa tenkovima Crvene armije.
Ali najvažniji dio bio je na njenom drugom kraju - ojačani betonski bunkeri za bojeve glave. I staza do idiličnog proplanka sa kojeg bi oružje za masovno uništenje trebalo da bude lansirano.
Na tom proplanku među hrastovima, nalazi se betonska platforma na kojoj je metalni poklopac za lansiranje raketa koje su imale domet do 1.200 kilometara. London je na primjer udaljen 1.000 kilometara odatle.
Prema izvještajima američke obavještajne službe objavljenim poslije kraja hladnog rata, baza je podignuta 1959. godine. Od drveća nebo skoro da se ne vidi - što znači da su špijunski avioni jedva mogli da je uoče 60-tih godina.
CIA je 11. avgusta 1960. godine napisala tajni izvještaj pod nazivom "Eventualna raketna baza u istočnoj Njemačkoj", navodeći indicije za postojanje baze.
Amerikanci su znali da Rusi koriste nov raketni sistem jer je on prikazan na paradi pred Politbiroom i kamerama za Praznik rada 1957. i 1960. godine.
CIA je sumnjala da se radi o raketama tipa šajster ili R-5, ali nije znala gdje su one razmeštene. Pretpostavljalo se da nisu na sovjetskom tlu jer je SSSR bio suviše daleko da bi se odatle gađale zapadne mete.
Zapadni agenti u Istočnoj Njemačkoj, koji su jednostavno posmatrali šta se dešavalo - na putevima, ili pružnim prelazima između Poljske i Istočne Njemačke, javljali su o specijalnim vojnim pošiljkama za koje se sumnjalo da nose neidentifikovane sovjetske rakete i opremu tokom 1959. godine.
Na osnovu tih indicija, CIA je zaključila da se ovo mjesto u šumi sjeverno od Berlina koristi za mobilno lansiranje nuklearnog oružja i da bi upotreba raketa R-5 iz baza u istočnoj Njemačkoj ojačala sovjetsku raketnu moć u odnosu na NATO mete u zapadnoj Evropi.
Jedno istraživanje objavljeno u SAD 2001. godine navodi da su postojale dvije baze - Fogelzang i Firstenburg, 20 kilometara odatle - obje sa po šest raketa.
Sada se takođe zna da su rakete razmeštene u istočnoj Njemačkoj u proljeće 1959. godine, iznenada povučene nešto kasnije iste godine - o čemu CIA nije imala saznanja zbog čega je izražavala zabrinutost čak i početkom 1961. godine.
Pol Medrel, profesor na univerzitetu Lafborou i ekspert za operacije zapadnih obavještajnih službi u istočnoj Njemačkoj, vjeruje da je sovjetski lider Hruščov razmestio oružje u okviru politike "nuklearnog ucjenjivanja".
"On je prijetio 1956. godine, u vrijeme Suecke krize, da će upotrijebiti nuklearno oružje. Smatrajući tu prijetnju uspješnom on je pomislio da su nuklearne ucjene dragocjena politička inicijativa zbog čega su mu trebale nuklearne rakete da to potkrijepi", kaže Medrel.
Postavlja se onda pitanje zašto su rakete tako brzo povučene. Medrel kaže da bi to moglo da ima veze sa zahtjevom Hruščova u novembru 1958. godine da zapadne zemlje napuste zapadni Berlin.
Kada je NATO razvio planove za odbranu zapadnog Berlina - a u slučaju potrebe i da pređe na teritoriju Istočne Njemačke kako bi oslobodio opkoljeni grad - opasnost od rata širokih razmjera je dramatično porasla.
"Možda u tim veoma napetim okolnostima, Hruščov nije želio nuklearne rakete bilo gdje u tom regionu", pretpostavlja Medrel i dodaje da "sovjetski predsjednik nije želio sukob nuklearnim oružjem".
Decenijama nakon toga, Fogelzang je bio glavni štab 25. Tenkovske divizije, treće najveće sovjetske vojne baze u Istočnoj Njemačkoj.
Danas je to lijepo i jezivo tiho i pusto mjesto. Teško je povjerovati da je nuklearni napad mogao da bude započet odatle, iz ove šume.
Kad su sovjetski vojnici otišli, bukvalno su odnijeli sve što su mogli. Ostalo je samo još nekoliko slika na zidovima napuštenih zgrada koje avetinjski stoje usred idilične prirode podsjećajući na neko drugo, davno zaboravljeno vrijeme.