Novo istraživanje Harvarda razjasnilo je dugogodišnju enigmu o porijeklu uralskih, posebno ugro-finskih jezika poput finskog, estonskog i mađarskog.
Zagonetno „ostrvo“ ovih jezika usred indoevropskih područja napokon je dobilo svoje obrazloženje.
Analiza drevnog DNK, koju je predvodio tim sa Univerziteta Harvard, obuhvatila je 180 uzoraka sibiraca iz perioda posljednjih 11.000 godina i više od 1.000 modernih uzoraka sa svih kontinenata. Rezultati otkrivaju da su preci govornika uralskih jezika prije oko 4.500 godina živjeli u sjeveroistočnoj Sibiru, u oblasti današnje Jakutije – geografski bliže Aljasci i Japanu nego Evropi, kaže Aleksander Mi-Wong Kim, jedan od glavnih autora.
Ovo baca novo svjetlo na teoriju po kojoj ugro-finska grana jezika potiče od lovačko-sakupljačkih zajednica iz sibirske tajge, koji su mogli migrirati prema sjeveru i zapadu, donoseći svoj jezik najprije do naroda Sami, a potom i do centralne Evrope.
Za razliku od ranijih teorija koje su smatrale Uralske planine izvorom ovog jezika, nova otkrića podržavaju ideju o istočnoj orijentaciji. Kim dodaje: „Genetski ‘talas’ stigao je s istoka istovremeno sa širenjem uralskih jezika.“
Dejvid Rajh i kolege sa Harvarda potvrđuju da moderni govornici ugro-finskih jezika i danas imaju genetski pečat iz Jakutije. Estonci i Finci dijele oko 2-10 % tog nasljeđa, Nganasani na sjeveru Rusije imaju gotovo 100 % tog porijekla, dok su Mađari gotovo potpuno izgubili taj genetski trag, uprkos naslijeđenom jeziku.
Istraživanje takođe korespondira sa širenjem nomadskih kultura – poput Jamna – i evolucijom bronzanih tehnologija, što su faktori migracija i kulturne razmjene na kontinentu.
"Bronza je često pokretač velikih promjena," objašnjava Tjan Čen Zeng.
Tako je genetski narativ preplitanjem sa arheološkim i lingvističkim podacima potvrdio da su jezici povezani s dugo zaboravljenim migratornim putevima lovaca-sakupljača iz sibirske tajge.
Šta ovo znači danas
Ovo otkriće otvara bolji uvid u evoluciju jednog dijela evropske etnolinguističke mape. Daruje naučnicima genetski „pečat“ koji potvrđuje da su uralski jezici došli iz dalekog istoka, ne sa zapada. Veoma je važno i za razumijevanje jezičkih veza i migracija sjevernih populacija koje su dovele do jezika poput mađarskog duboko u Evropu.
Čeka se još više podataka o vremenu i fazama ovog procesa, ali sada znamo – priča o ugro-finskim jezicima vodi nas iz sibirske divljine, kroz ledene migracije, sve do danas, prenosi Telegraf.