Na jugu Francuske u utorak je počelo sklapanje najkompleksnije mašine u istorije naše civilizacije - ITERA, koje će trajati narednih pet godina, piše Guardian.
Riječ je o 20 milijardi evra teškom naučnom projektu kojim se žele simulirati procesi koji se odvijaju unutar Sunca, to jest kojim se želi omogućiti stvaranje energije uz pomoć nuklearne fuzije, a koja bi, nadaju se naučnici, u budućnosti mogla biti komercijalno iskoristiva. Riječ je o neograničenom izvoru čiste energije, ali za koji naša civilizacija proteklih 60 godina nije našla način da ga iskoristi zbog velikih tehničkih izazova koje takav poduhvat zahtijeva.
Kako je još prije pet godina pisala naučna novinarka Tanja Rudež, tokom reakcije fuzije, što je proces spajanja jezgara lakih atomskih elemenata, oslobađa se golema količina energije. Primjera radi, pri fuziji svega pet grama materijala dobije se energije koliko i izgaranjem 60 tona vrlo kvalitetnog uglja.
- Fuzija je siguran izvor energije na neograničenoj skali - rekao je novinarki tada portparol ITER-a Robert Arnoux. Za razliku od fisije, odnosno cijepanja atomskih jezgri, što je temelj nuklearki, ali i atomskih bombi, kod fuzije nema opasnosti od nekontrolisane reakcije. Drugim riječima, nije moguć scenarij kao u Černobilu. - Kod energije dobivene fuzijom, nema dugoživućeg radioaktivnog otpada, a nema ni emisije ugljen dioksida - naglasio je Arnoux.
Fuziona je reakcija naizgled jednostavna: na primjer, hidrogenovi izotopi deuterijum i tricijum se spajaju, a pritom nastaju helijum i neutron. Kako bi se to dogodilo, gorivo mora biti u stanju plazme, tj. mora se ugrijati na više od 150 miliona stepeni Celzijusa.
Dalje, kako bi došlo do spajanja jezgara, plazma dovoljne gustoće mora se držati dovoljno dugo bez dodira sa stijenkama posude u kojoj se nalazi. To se postiže pomoću jakih magnetskih polja u tzv. magnetskima bocama ili tokamacima koje su osmislili ruski fizičari Andrej Saharov i Igor Tamm na osnovu ideje Olega Lavrentijeva. Andrej Saharov, tvorac ruske termonuklearne bombe, ali i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1975. godine, krajem 1950-ih predviđao je da će fuzijski reaktor zasnovan na njegovom nacrtu proizvoditi energiju za svega 10 ili 15 godina. Slično su predviđali i drugi fizičari, ali nije se ostvarilo.
Da bi se sastavio divovski, 23.000 tona težak reaktor u centru ovog projekta, u njega će se ugraditi milioni raznih komponenta, među kojima i više od 3000 tona superprovodljivih magneta te više od 200 kilometara superprovodljivih kablova, a sve to biće smješteno na ekstremno niskim temperaturama od -269 stupnjeva Celzijusa. Ukratko, radi se o najkompleksnijem "građevinskom" pothvatu današnjice.
Početak faze sastavljanja mašine obilježili su i francuski predsjednik Emmanuel Macron i japanski premijer Shinzo Abe, čija zemlja učestvuje u ovom projektu zajedno s Evropskom unijom, SAD-om, Ujedinjenim Kraljevstvom, Kinom, Indijom, Južnom Korejom i Rusijom.
- Vjerujem da će ovakve inovacije biti ključne u borbi protiv klimatskih promjena i izgradnjom društva u kojem nema pretjeranih emisija ugljen dioksida - kazao je Abe.
- Ako omogućimo korištenje čiste energije, biće to čudo za našu planetu. Ali, morate biti svjesni da će sastavljanje ove mašine biti izuzetno složen proces tokom kojeg moramo biti precizni kao švicarski sat - rekao je glavni direktor projekta ITER Bernard Bigot.
Kada ITER bude dovršen 2025. godine počeće prvi eksperimenti, a do 2035. godine trebala bi biti gotova i gradnja demonstracijskog reaktora DEMO, snage tri gigavata, koji će proizvoditi električnu energiju. Krajnji je cilj da do 2050. godine pomoću fuzije počne i komercijalna proizvodnja energije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.