Hrvati nisu potekli iz Persije, vrlo malo su Sloveni i bitno se razlikuju od istočnih susjeda Srba, Crnogoraca, Grka i Albanaca, koji imaju više azijatskih, hunskih i tatarskih gena, rekao je u na predstavljanju svoje nove knjige 'Genetičko podrijetlo Hrvata' dr sc. Ivan Jurić, profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.
Ovaj poznati zagovornik tzv. ilirske teorije tvrdi da je mitska predstava o dolasku Hrvata na more u sedmom vijeku pogrešna jer je među njihovim genima najviše onih koji pokazuju da su autohtoni starosjedioci, koji prebivaju na ovim prostorima već nekoliko desetina hiljada godina godina, još od vremena paleolita, odnosno starijeg kamenog doba.
Prof. Jurić, koji se zainteresovao za hromozom Y i genetiku nakon što je otkrio da je naslijedio daltonizam, rekao je da se jako iznenadio kada je krenuo da istražuje genetsko porijeklo Hrvata koje se može iščitati iz tog hromozoma.
'Prihvatio sam teoriju koja je uspostavljena 1984. godine i duboko sam vjerovao da smo neolitskog porijekla. Međutim, pokazalo se da narodi neolitskog porijekla žive uglavnom istočno od nas - Srbi, Albanci i Grci. Tih gena Albanci imaju oko 60 posto, Crnogorci 50-60 posto, Srbi 33 posto, a mi samo 15', rekao je dr. Jurić i dodao: 'Kod nas su ostali dominantni starosjedilački paleolitski geni. Došao sam do zaključka da je naša jadranska obala odigrala ključnu ulogu u tome i da je u mezozolitu kod nas stanovništvo bilo tako dobro organizovano da smo prvi narod u talasu koji je izrodila neolitska revolucija (početak uzgoja žitarica i poljoprivrede). Istog tog paleolitskog porijekla su i narodi sjeverno od Hrvatske, dok istočno živi neolitsko stanovništvo. Razlika između nas i Srba, koji imaju puno veći udio tog neolitskog genoma, velika je.'
Do svojih rezultata Jurić je došao na temelju 188 uzoraka iz Hrvatske i BiH koje je poslao u SAD na analizu. Prema njegovim nalazima, čak je i slovenska genetska haplogrupa autohtona u tim krajevima, jer se najviše širila seobom Indoevropljana negdje oko 1000 godina prije Hrista.
'Drugim riječima, ne možemo reći da su tamo negdje u sedmom vijeku postojale neke veće migracije u kojima je puno Slovena stiglo na naša područja', rekao je dr. Jurić, naglasivši da u prilog njegovoj teoriji govore i razlike između Hrvata i drugih slovenskih naroda.
'Česi su, na primjer, nedavno analizirali svoje gene i utvrdili da kod njih kao zapadnih Slovena postoji neka kasna mutacija koje kod Hrvata nema. To je bilo negdje prije 5000 godina. Dakle, ne možemo reći da je netko došao iz tih područja u nekom većem broju u Hrvatsku. Osim toga, svi narodi sjeverno od Slovačke imaju jako puno haplogrupe N koja je došla iz Sibira, koje Hrvati uopšte nemaju.' Tih 'pravih', starosjedilačkih gena, više ima kod stanovnika uz obale Jadrana nego recimo u Zagrebu, objasnio je dr Jurić.
Dr Jurić kaže da je na temelju svih tih analiza zaključio da su Hrvati autohtoni narod, međutim, uz takve rezultate nikako mu nije bilo jasno kako je moguće da se u tom slučaju genetski podaci ne poklapaju s arheološkim i istorijskim.
'Na primjer, u Engleskoj ili Francuskoj genetski rezultati nisu donijeli promjene u razmišljanju. Međutim, kod nas jesu. Donio sam odluku da ću pokušati da prikupim i te arheološke i istorijske podatke da bih vidio potvrđuju li oni ipak genetske rezultate', rekao je dr Jurić.
Ta istraživanja navela su ga na zaključak da su autohtonost i kontinuitet osnove svih nalaza na ovim područjima te da nema nikakvih dokaza o doseljavanju Hrvata. Prema profesoru Juriću, isto su utvrdili i hrvatski istoričari, ali njihovi nalazi su se drugačije tumačili.
'Došao sam do zaključka da su sinteze bile drugačije jer su nastajale pod uticajem politike (južnoslovenske ideje, op. a.). Izvori arheologa i istoričara koji nisu imali dovoljno uticaja da čine sinteze zapravo nisu u suprotnosti s genetskim rezultatima', objasnio je Jurić.
Međutim, u svom izlaganju, kojem je prisustvovao i predsjednik Sabora, agronom Luka Bebić, profesor nije objasnio kako je razriješio problem arheoloških nalaza ranohrvatskih grobova, slovenskih toponima paganskog porijekla, kao i službenih dokumenata rimskih papa koji svjedoče o tome da su Hrvati od svog najranijeg spominjanja u današnjoj Hrvatskoj bili pagani, dok su Iliri već nekoliko vjekova ranije prihvatili hrišćanstvo, a Goti arijski oblik hrišćanstva. O dolasku Hrvata na ta područja i njihovo uspostavljanje vlasti nad Ilirima i Avarima koje su zatekli pisao je i vizantijski car Konstantin VII Porfirogenet (912-959) u svom dijelu “O upravljanju carstvom”.
Od Jurićeve ilirske teorije kojom su Hrvati jasno distancirani od istočnih susjeda, a sjedinjeni sa sjevernim evropskim narodima koji su zapravo potomci zajedničkih predaka što su s Jadranskog mora tokom toplijih razdoblja migrirali u hladnija područja, još je kontroverznija ideja predstavljena u jednom poglavlju njegove knjige, prema kojoj Darvinova teorija evolucije ne stoji, a vrste ne nastaju prirodnom selekcijom, već pod uplivom inteligentnog tvorca.
'Ja sam jako cijenio Darvina. I sada imam njegovu sliku jer je bio izuzetan posmatrač', rekao je dr Jurić i dodao: 'Međutim, video sam da njegova tumačenja evolucije ne stoje. Kada je moj zet pročitao ovu knjigu, htio je da porazgovara sa mnom o darvinizmu. Na stolu su tada u činiji stajale jabuke i grožđe.
Pitao sam ga: Vidiš li ovaj crni grozd? Šta misliš, što će narasti ako mu posadimo sjeme? On je odgovorio: Pa vjerovatno isto takvo crno grožđe. Odgovorio sam mu: Ne, biće nešto sasvim drugo. Nema šanse da se naslijede interakcije gena koje smo mi stvorili. Postoji ogroman dio genotipa koji se ne nasljeđuje. Posadite sjeme jabuke i dobićete sasvim drugačiju jabuku. Pa zašto onda imamo te sorte jabuka? Mi stvaramo sorte i razmnožavamo interakcije, a interakcije se ne mogu naslijediti. Zato prirodna selekcija nije mogla dovesti do nastanka novih vrsta. Kada bi Darvin danas bio ovdje, video bi da mi stvaramo sorte i pasmine planirajući interakcije gena, a ne prirodna selekcija', objasnio je svoja kreacionistička uvjerenja profesor Jurić.
Dr Jurić je za tportal pojasnio da smatra da evolucija postoji, ali da nove vrste ne nastaju zahvaljujući prirodnoj selekciji. 'Vidimo da sve nove sorte koje danas stvaramo nastaju zahvaljujući našem inteligentnom uticaju na interakcije gena. Dakle, iza stvaranja vrsta mora postojati isti odabir, odnosno inteligentni dizajn', objasnio je dr Jurić.
Nakon izlaganja d. Jurića nameće se pitanje kakvu to sliku o teoriji evolucije, koja je jedna od najuspješnijih naučnih teorija svih vremena, potvrđena brojnim disciplinama od geologije i paleontologije, preko biologije, do genetike, dobijaju njegovi studenti na Agronomskom fakultetu. Čini se zapravo da bi obje njegove teze - prva o velikim genetskim (a time i rasnim, op.a.) razlikama između katolika Hrvata i pretežno pravoslavnih istočnjaka, a posebno ona druga o inteligentnom tvorcu svih životnih vrsta, bile prikladnije za neki drugi fakultet – recimo Teološki.