Nauka

Istraživanje: Jadransko more nikada nije bilo slanije

Istraživanje: Jadransko more nikada nije bilo slanije
Foto: Pixabay/Ilustracija | Istraživanje: Jadransko more nikada nije bilo slanije
N.N.

Hrvatski tim naučnika je u saradnji s italijanskim kolegama objavio najnovije rezultate istraživanja koji ukazuju na dosad nezabilježene vrijednosti saliniteta Jadrana, objavio je Institut "Ruđer Bošković".

Ovi rezultati objavljeni su u uglednom časopisu Frontiers in Marine Science, koji je rangiran u prvih deset posto časopisa u području biologije mora i voda.

Objavu Instituta "Ruđer Bošković" Index je prenio u cijelosti:

U ovom interdisciplinarnom istraživanju, koje je predvodio dr sc. Hrvoje Mihanović s Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, a uz dr sc. Ivicu Vilibića s Instituta "Ruđer Bošković", učestvovali su i istraživači sa splitskog i zagrebačkog Univerziteta te Nacionalnog instituta za okeanografiju i primijenjenu geofiziku u Italiji.

Kontinuitet okeanografskih mjerenja u Jadranu postoji od pedesetih godina, te se održao do današnjih dana na nekoliko klimatoloških profila u sjevernom i srednjem Jadranu. Krstarenja na profilu grad Rovinj - rijeka Po te na Palagruškom pragu se obavljaju mjesečno do sezonski, te su bila temelj mnogim saznanjima iz okeanografije. Ovako dugački vremenski nizovi zapravo su rijetki u svijetu te neprocjenjivi u današnjoj eri klimatskih promjena.

Izuzetno visoke vrijednosti saliniteta

Tokom ljeta i jeseni 2017. godine upravo je u južnom Jadranu i na Palagruškom pragu zabilježena pojava izuzetno visokih vrijednosti površinskog saliniteta (vrijednosti saliniteta preko 39 promila). To je prvi put da su tako visoke vrijednosti zabilježene u Jadranu, te su zahvatale površinu mora do dubine od tridesetak metara. Inače, ta pojava je uobičajena u mnogostruko slanijem i toplijem Levantu, gdje se i stvara najslanija voda u Sredozemlju, tzv. Levantinska intermedijarna voda.

U oktobru 2017. godine salinitet u površinskom sloju na Palagruškom pragu dosegnuo je rekordne vrijednosti, koje su bile više od 39,1 promil. Povrh toga, uz manje oscilacije, visok salinitet u prvih dvjestotinak metara mora se zadržao u srednjem i južnom Jadranu sve do današnjih dana. Na primjer, u ovom trenutku je salinitet u središnjem dijelu južnog Jadrana veći od 38,8 promila u cijelom vodenom stupcu, a uz površinu doseže i 39,15 promila.

Navedeno saznanje je ponukalo hrvatske i talijanske istraživače da se detaljnije zabave prostornom i vremenskom ekstenzijom ove pojave.

Šta je uzrok velikoj slanoći?

Tokom istraživanja naučnici su analizirali brojne dostupne podatke. U analizi su obuhvaćeni podaci mjerenja brodskim multiparametarskim sondama, autonomnim vertikalno-uzorkojućim posmičnim plovcima (tzv. ARGO plovci), daljinski upravljanim okeanografskim podmornicama (tzv. glajderi), satelitima koji mjere površinu nivoa mora, kao i podaci dobijeni okeanografskim modelom Sredozemlja koji asimilira satelitska i druga mjerenja te stoga daje najkvalitetniji prikaz trodimenzionalnih okeanografskih polja.

Analize koje je sproveo ovaj tim naučnika objasnile su razloge pojave voda ovako visokog saliniteta. Pojava je dijelom uzrokovana pojačanim dotokom voda visokog saliniteta iz Levanta i Jonskog mora, a dijelom zbog procesa u samom Jadranu.

Sami procesi se odvijaju na vremenskim skalama od nekoliko dana pa do desetak godina, a obuhvataju četiri ključna fenomena. Prvi se odnosi na tzv. Jadransko-jonsku bimodalnu oscilaciju, koja inače uzrokuje snažne oscilacije fizičkih i biogeokemijskih varijabla u Jadranu s periodom od pet do deset godina, a u posljednjih desetak godina uzrokuje izražen donos slanih i ultraoligotrofnih voda u Jadran. Drugi proces je vezan uz vrlo niske protoke rijeka do godinu dana prije pojave visokih površinskih saliniteta, uzrokovane manjkom padavina u širem području Jadrana.

Više procesa

Treći proces se odnosi na izražen dotok sunčeve energije na površinu mora tokom ljeta i rane jeseni, kada je vrijeme toplije od prosjeka i s malo vjetra, odnosno sa slabo izraženim vertikalnim miješanjem u stupcu mora i raslojavanjem vodenog stupca na izrazito topliji površinski sloj i hladniji središnji i pridneni sloj. Posljedično, četvrti proces uključuje izraženo isparavanje i gubitak vode s površine mora.

Tri od četiri gorenavedena procesa su već dokumentirana u Sredozemlju kao posljedica klimatskih promjena, koje će u budućnosti donijeti još toplija i sušnija ljeta, manje protoke rijeka te posljedično jače zagrijavanje i zaslanjivanje površinskog sloja mora. Kako je život u moru, od planktona preko riba do bakterija, ovisan o temperaturi, salinitetu i dostupnim hranjivim solima, opažene promjene će zasigurno imati značajan uticaj na život u Jadranu. Takvi učinci su već zabilježeni i dokumentirani u nekoliko posljednjih desetljeća, na primjer, ulaz novih ribljih vrsta, promjene u odnosima i obilju bakterijskih zajednica, nestanak vrsta hladnijih mora.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije