Softver koji je razvio jedan izraelski tim otkriva nove pojedinosti o Bibliji. Novi kompjuterski program analizira stil i izbor riječi pojedinih dijelova teksta, provjeravajući da li ga je napisao jedan ili više autora.
Primijenjen na Bibliju, njegov algoritam potvrdio je ono što su erudite već ustanovile - da u Svetom pismu postoji više različitih "glasova". Izraelski softver - dio podoblasti studija o vještačkoj inteligenciji, poznatoj pod nazivom autorska atribucija, ima širok dijapazon potencijalnih primjena - od kriminalističkih istraga do razvoja novih kompjuterskih programa za pisce.
Biblija svojim obimom i kompleksnošću predstavlja pravi izazov za kreatore novog algoritma. Za milione Jevreja i hrišćana, Bog je autor osnovnog teksta hebrejske Biblije - Tore, poznate i kao Petoknjižje ili Pet knjiga Mojsijevih. Viševjekovno proučavanje Biblije, međutim, otkrilo je da je Sveto pismo napisalo nekoliko autora čiji se rad razlikuje na osnovu posebnih lingvističkih stilova, ideoloških matrica i različitih naziva za Boga.
Danas, istraživači Sveto pismo dijele na dva dijela - jedan za koji vjeruju da ga je napisao jedan ili grupa autora i koji nazivaju "svešteničko" predanje, dok ostatak pripada tzv. nesvešteničkom predanju. Istraživači su detaljno proučili i analizirali tekstove kako bi utvrdili koji dijelovi pripadaju kojoj grupi autora.
Primjenom novog softvera na Petoknjižje ustanovljena je gotovo identična podjela na "svešteničko" i "nesvešteničko" predanje. Do podudaranja softverske analize sa tradicionalnom akademskom podjelom došlo je u 90 odsto slučajeva. "Ono za šta su eruditama bile potrebne godine strpljivog rada, kompjuterski softver je obavio za svega nekoliko minuta", kazao je profesor kompjuterskih nauka i vođa istraživanja Moše Kopel sa Bar Ilan Univerziteta u Tel Avivu.
"Automatizovanom metodom uspjeli smo da obavimo kratak pregled nekoliko vijekova mukotrpnog manuelnog rada", naveo je izraelski tim u studiji koju je prezentovao prošle sedmice na godišnjem skupu Udruženja kompjuterske lingvistike u Portlandu, u saveznoj američkoj državi Oregon. Dio u kome kompjuterski program odudara od analize erudita mogao bi istraživačima da pruži nove, interesantne smjernice.
Za prvo poglavlje knjige Postojanja, na primjer, obično se vjeruje da pripada "svešteničkom" predanju, ali softver upućuje na suprotan zaključak. Na sličan način se za knjigu proroka Isaija vjeruje da su je napisala dva autora i da je drugi nastavio da je piše od 39. poglavlja. Rezultati softvera potvrđuju da knjiga ima dva autora, ali sugeriše da je drugi autor počeo sa pisanjem šest poglavlja ranije, tj. od 33. poglavlja. U protekloj deceniji, istraživači su sve više koristili kompjuterske programe za pretraživanje i upoređivanje biblijskih tekstova.
Novina izraelskog softvera je u tome što on naučne kriterijume primjenjuje pomoću tehnološkog oruđa koje je po mnogo čemu moćnije od ljudskog uma, navodi Majkl Sigal sa Hebrejskog univerziteta koji nije učestvovao u projektu. Prije nego što su svoj softver primijenili na Petoknjižje i druge biblijske knjige, istraživači su prvo morali da obave test kojim će dokazati da je algoritam u stanju da razlikuje jednog autora od drugog.
Za taj test nasumice su izmiješali dijelove knjiga proroka Ezekiela i Jeremije u jedan tekst koji su potom analizirali novim softverom. Program je tekst "gotovo savršeno" razvrstao u adekvatne cjeline. Drugi istraživači su koristili slične algoritme kako bi identifikovali nepoznate pisce. Tokom 90-ih godina, profesor engleske književnosti Donald Foster sa Vasar koledža uspio je da na taj način otkrije ime anonimnog autora jedne knjige koristeći manje detalje poput interpunkcije.
Godine 2003, Kopel je sa timom istraživača razvio softver koji je mogao gotovo 100 procentno da utvrdi da li je autor muškarac ili žena. Oni su tom prilkom otkrili da žene daleko više koriste lične, a muškarci pokazne zamenice. Uspjeh ovog projekta podstakao je debatu o tome kako polovi oblikuju naš način razmišljanja i komunikaciju. Ovakva istraživanja imaju potencijalnu primjenu i u vođenju kriminalističkih istraga, tako što policiji pomažu da otkrije prevarante i plagijatore.
Budući da se analizom mogu ustanoviti pol i godine, novi algoritmi bi mogli da pomognu oglašivačima da bolje usmjere svoje reklamne kampanje prema ciljnim grupama. Novi softver bi mogao da se iskoristi i za provjeru autentičnosti tekstova, na primjer, Šekspirovih komada, kako bi se definitivno riješilo pitanje njihovog autorstva ili eventualnog koautorstva.