Smatra se da je uz pomoć matičnih ćelija sada moguće izliječiti više od 75 odsto teških i donedavno neizlječivih bolesti. Među bolestima koje se liječe su maligna oboljenja, prije svega leukemija, zatim poremećaji krvi, urođeni i poremećaji imuniteta.
Istraživanje koje je vodio naučnik Pol Frenet na medicinskom fakultetu "Albert Ajnštajn" Univerziteta Ješiva, otkrilo je jedinstveno "partnerstvo" između dvije vrste matičnih ćelija koštane srži, što bi moglo dovesti do napretka u regenerativnoj medicini.
Cilj regenerativne medicine je da omogući tijelu da popravi, zamijeni ili obnovi oštećene ili bolesne ćelije, tkiva i organe.
Hematopoetske matične ćelije (HSCs) u koštanoj srži obavljaju ključnu zadaću proizvodnje svih krvnih ćelija u ljudskom tijelu. Sada ovo novo istraživanje, objavljeno u naučnom časopisu "Nature", pokazuje da se HSCs uparuje u koštanoj srži s drugom vrstom matičnih ćelija, poznatim kao mezenhimalne matične ćelije, od kojih rastu kosti, hrskavice, mast i druga tkiva. Ovo uparivanje, pokazuje istraživanje, oblikuje jedinstveno "partnerstvo" matičnih ćelija koje bi moglo dovesti do napretka u regenerativnoj medicini.
"Te ćelije vjerovatno igraju važnu ulogu u održavanju matičnih ćelija, kretanja i regeneraciji koštane srži. Dalja istraživanja o njihovim funkcijama možda nam omoguće da održavamo zdrave matične ćelije i razvijemo nove metode kako bismo ih proširili za kliničku uptrebu," naglasio je Frenet.
Izvorna ćelija, klicina ili matična, je nediferencirana ćelija koja ima neograničenu sposobnost diobe, pri čemu nakon svake diobe jedna od novonastalih kćerki-ćelija raste i diferencira se u određenom pravcu, a druga ostaje nediferencirana, izvorna ćelija. Pojavljuju se kod embriona, a u nekim tkivima postoje tokom čitavog života organizma, gdje obezbjeđuju prekursore iz kojih će nastati diferencirane ćelije.
Ima ih od stotinak hiljada do nekoliko miliona. Dijele se približno svakih pet dana, ukupno 200 do 300 mitoza tokom života. Ali, samoobnavljanje matične krvne ćelije je ograničeno, tako da i ona umire s vremenom. Matičnih ćelija u čovjekovom organizmu je dovoljno za više ljudskih života za sve krvne ćelije mijelopoeze i imunopoeze.
Razvoj na polju matične ćelije izrastao je iz istraživanja kanadskih naučnika Ernesta A. Mekuloka i Džejmsa E. Tila iz šezdesetih. Postoje tri kategorije matičnih ćelija sisara: embrionske matične ćelije, koje potiču od blastociste, odrasle matične ćelije, koje se mogu naći u tkivu odraslih osoba, te rebraste matične ćelije, koje se nalaze u kružnim rebrima.
Najnoviji način dolaska do matičnih ćelija je iz pupčane vrpce ili umbilikalne krvi. Transplantacija krvi iz pupčane vrpce je područje medicine koje se brzo razvija, posebno u liječenju zloćudnih bolesti, a očekuje se da će uskoro biti primjenjivano i u liječenju kardiovaskularnih te neurodegenerativnih bolesti.
Postoji kontraoverza oko istraživanja matičnih ćelija zbog tehnike stvaranja i upotrebe tih ćelija. Istraživanje matičnih ćelija ljudskog embriona je posebno kontroverzno jer sa sadašnjim stanjem tehnologije započeti kulturu ćelija zahtijeva uništenje ljudskog embriona i/ili terapeutsko kloniranje.
Protivnici istraživanja naglašavaju da je ta praksa klizav teren. S druge strane, neki istraživači insistiraju da je neophodno voditi takva istraživanja jer bi novootkrivene tehnologije mogle imati značajne medicinske potencijale te da bi ostaci embriona stvoreni za in vitro fertilizaciju mogli biti donirani za istraživanja. To je, pak, u direktnom konfliktu s pobornicima pokreta za život, koji smatraju da je i ljudski embrion živo biće. Mnoge vlade širom svijeta su stoga pokrenule regulaciju te teme. Tako je u SAD predsjednik Bil Klinton još 1995. potpisao zakon kojim se zabranjuje državi da finansira istraživanja gdje se stvaraju ili uništavaju ljudski embrioni.