Sa strmoglavom brzinom nestanka sve više vrsta životinjskog svijeta, naučnici upozoravaju da je Zemlja na samom pragu masovnog istrebljenja nalik onima koja su se desila samo 5 puta u posljednjih 540 miliona godina. Svaka od ovih 5 faza je pokosila 3 četvrtine (ili više) životinjskih vrsta.
U rezultatima istraživanja objavljenim u „Nature-u“, naučnici procjenjuju kako sisari i ostale vrste stoje danas nasuprot mogućeg nestanka u poređenju sa proteklih 540 miliona godina.
„Ako samo pogledate kritično ugrožene sisare, oni čiji je rizik od nestanka najmanje 50 odsto da budu istrebljene u svoje naredne tri generacije, a pretpostavlja se da će izumrijeti za 1.000 godina, to nam jasno govori da se svijet kreće u domenu masovnog izumiranja“, kaže Antoni Barnoski, integrativni biolog na Univrzitetu Kalifornije na Berkliju, autor teksta.
Barnoski je još i kustos Muzeja paleontologije i paleontolog u Muzeju zoologije kičmenjaka.
„Savremeno globalno iščezavanje je u velikoj mjeri neriješiva opasnost od klimatskih promjena i ljudskih djelatnosti“, rekao je H. Ričard Lejn, programski direktor u Nacionalnoj fondaciji za nauku (NSF) na odjeljenju za zemaljske nauke, koja je finansirala istraživanje.
„Uporno se nastavlja, i kako se pokazalo, opasnost vodi u do sada neviđene i nepovratne posljedice po okolinu i čovječanstvo“, kaže Lejn.
Ako trenutno ugrožene vrste – one koje su zvanično kritične, ugrožene ili ranjive, zaista nestanu, predviđa se da će se dogoditi još 6 masovnih ekstinkcija u narednih 3 do 22 vijeka.
Još uvijek nije kasno, kako kažu naučnici, da se sačuvaju ugroženi sisari i druge slične vrste i da se taj proces zaustavi u blizini kritične tačke u vremenu.
To zahtijeva da se iznađu rješenja za brojne prijetnje, uključujući i fragmentaciju staništa, invazivne vrste, bolesti i globalno zagrijavanje. „Do sada, samo je 1 do 2 odsto svih vrsta nestalo, pa se čini da još uvijek možemo da se spasemo. Imamo još dosta toga da sačuvamo.“
Koautor Čarls Maršal, takođe integralni biolog na Berkliju i direktor univerzitetskog Muzeja paleontologije, naglašava da to što je mali broj vrsta koje su nestale ne znači da nismo u opasnosti.
„Samo zbog toga što broj mali u poređenju sa najvećim masovnim nestancima koje smo preživjeli u pola milijarde godina ne znači da je taj broj beznačajan“, rekao je. „Sadašnja opasnost je možda i mnogo veća nego u prošlosti.“
Istraživanje potiče sa seminara koji je Barnoski organizovao da bi privukao biologe i paleontologe na jedno mjesto, u pokušaju da uporedi ekstinkcije sa onim koje smo uočili prema fosilima. Za njega, to je kao poređenje jabuka i pomorandži jer fosili datiraju od prije 3.5 milijardi godina a istorijski podaci postoje od prije nekoliko hiljada samo.
Svi podaci iz fosila mogu biti i pogrešni, što dodatno čini istraživanje nemogućim, a i smanjuje vjerovatnoću da se izbroje sve vrste koje su evoluirale i kasnije nestale. Naučnici vjeruju da te vrste čine možda 99 odsto svih vrsta koje su ikada postojale.
Takođe, postoje i drugi problemi u brojanju modernog izumiranja. „Ako pronađemo dokaze o masovnom izumiranju, ne možemo ni sa sigurnošću reći da li je to samo bio loš vikend za vrstu ili se izumiranje dešavalo kroz 10.000 godina“, kaže Maršal.
„Ali ipak, bez podataka o fosilima ne bismo imali na osnovu čega da mjerimo uticaje koje sada primamo. Umjesto da računamo smrtnost, procjenjujemo kolike su prihvatljive stope masovnog izumiranja iz podataka iz fozila, i to poredimo sa onim što imamo sada.“
Tim Barnovskog je izabrao sisare kao polaznu tačku jer su veoma detaljno proučavani i veoma dobro predstavljeni u fosilnim podacima od prije 65 miliona godina.
Bilozi procjenjuju da je u proteklih 500 godina najmanje 80 sisara izumrlo od početnih poznatih 5.570 vrsta.
Izračunali su da je prosječna stopa izumiranja sisara manja od dvije izumrle vrste na svakih milion godina, a to je mnogo manje nego sadašnja stopa.
Nakon proučavanja liste ugroženih sisara, Internacionalna unija za konzervaciju prirode je zaključila da su sisari sada na visokom mjestu po riziku od izumiranja. Da li će to biti za nekoliko stotina godina ili hiljada – Zemlja će definitivno biti dom masovne ekstinkcije.
Barnoski smatra da se pod hitno moraju sprovesti dodatna istraživanja kako bi se potvrdili ovi rezultati, kao i da mora da se pokrene akcija očuvanja tih ugroženih vrsta.
Sa svim ugroženim, kritično ugroženim i osjetljivim vrstama Zemlja će sačuvati odličan biodiverzitet. „Ako većina njih nestane, pa čak i ako njihov nestanak traje 10.000 godina, šesto masovno izumiranje je na pomolu.“