Noam Čomski je američki lingvista, filosof, istoričar, politički kritičar i aktivista. Autor je više od 100 knjiga u kojima se, pored lingvistike, bavio i politikom, ratovima i masovnim medijima, a na osnovu njegovog rada, donosimo vam deset strategija manipulacije putem medija.
1. PREUSMJERAVANJE PAŽNJE
Pažnju javnosti preusmjeravati sa važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta.
2. STVARANJE PROBLEMA
Ta metoda se naziva i “problem-reagovanje-rješenje”. Treba stvoriti problem da bi dio javnosti reagovao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje sa namjerom da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.
3. POSTUPNOST PROMJENA
Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na kašičicu”, mjesecima i godinama. Promjene koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, biće sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako s vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.
4. ODLAGANJE
Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je da se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Sem toga, i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvatanje.
5. UPOTREBA DJEČJEG JEZIKA
Kada se odraslima obraća kao kad se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije dejstvo na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.
6. BUĐENJE EMOCIJA
Zloupotreba emocija je klasična tehnika koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.
7. NEZNANJE
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji ili ispod prosjeka da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.
8. VELIČANJE GLUPOSTI
Javnost treba podsticati u prihvatanju prosječnosti. Potrebno je ubijediti ljude da je poželjno (in, u modi) biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.
9. STVARANJE OSJEĆAJA KRIVICE
Treba ubijediti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za sopstvenu nesreću, usljed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustaće od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.
10. ZLOUPOTREBA ZNANJA
Brz razvoj nauke u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.