Naučnici su putem analize opeka od gline koje su se koristile prilikom izgradnje drevne mesopotamske civilizacije dobili novi uvid u istoriju razvoja naše planete, odnosno u promjene aktivnosti njenog magnetskog polja.
Naime, mesopotamske cigle stare nekih 3000 godina sadrže zrnca željezovog oksida koja ukazuju na fascinantne promjene u magnetskom polju. Pomoću datiranja starosti cigli, možemo bolje razumjeti kako se mijenjalo magnetsko polje naše planete, što bi nam moglo pomoći da bolje predvidimo njegovu sadašnju i buduću aktivnost.
"S obzirom na to da ne sadrže organski materijal, nije baš lako datirati neke od najčešćih kulturnih ostataka, kao što su cigle i keramika. Sada taj proces možemo olakšati datiranjem putem arheomagnetizma", rekao je arheolog Mark Altaweel sa University College London, a prenosi Science Alert.
Zemljino magnetsko polje nije statično, već se mijenja tokom vremena. Stvara ga geodinamo u jezgri planete, odnosno rotirajući, konvekcijski i električno provodljivi fluid koji pretvara kinetičku energiju u električna i magnetska polja. Promjene u magnetskom polju mogu izazvati vanjski (poput solarnog vjetra) i unutrašnji uzroci te se mogu zabilježiti u materijalima na površini.
Na primjer, u rastaljenoj magmi će se magnetska zrnca poravnati sa Zemljinim magnetskim poljem dok se magma hladi i stvrdnjava u vulkansku stijenu. Naučnici mogu koristiti takav materijal kao svojevrstan zapis magnetskog polja.
Arheolog Matthew Howland s državnog univerzitetta Wichita u SAD-u i njegovi kolege proučavali su mesopotamske cigle u sklopu usavršavanja tehnike arheomagnetizma - proučavanja Zemljinog magnetskog polja kakvo je sačuvano u predmetima koje je napravio čovjek.
Radi se o prilično jednostavnoj metodi. Stručnjaci su tokom istraživanja analizirali 32 mesopotamske glinene cigle na kojima je utisnuto ime kralja koji je vladao u to vrijeme te tako približno datirali materijal.
Zatim su pažljivo odrezali maleni komadić svake cigle i pomoću magnetometra mjerili poravnanja mikroskopskih zrnaca željezovog oksida. Ova im je tehnika omogućila rekonstrukciju "ponašanja" planetarnog magnetskog polja tokom razdoblja od oko 2000 godina - od 3. do 1. milenijuma prije Hrista.
Nakon toga su svoje rezultate uporedili s drugim rekonstrukcijama magnetskog polja i pomoću svih tih podataka uočili levantsku geomagnetsku anomaliju željeznog doba (LIAA) - misteriozni skok u snazi magnetskog polja koji se dogodio iznad današnjeg Iraka između 1050. i 550. godine prije Hrista.
Dodatno, analiza je otkrila kratke, dramatične fluktuacije tokom vladavine Nebukadnezara II. između 604. i 562. godine prije Hrista, pokazujući da se Zemljino magnetsko polje može značajno promijeniti u kratkim vremenskim razmacima.
Istraživanje naziva Exploring geomagnetic variations in ancient Mesopotamia: Archaeomagnetic study of inscribed bricks from the 3rd–1st millennia BCE objavljeno je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, prenosi Index.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.