NJUJORK - Genetski materijal uzet iz kostiju i zuba divljih konja, od kojih su mnogi uginuli prije više od 20.000 godina, pružio je odgovore na dugogodišnju debatu o paleolitskim umjetnicima i njihovom slikarstvu.
Već godinama stručna javnost ne može da se složi oko toga da li su pojedini paleolitski umjetnici slikali svijet kakav vide ili izmišljeni svijet. Najbolji primjer te debate je slika pjegavog konja u Peš Merleu, pećini na jugu Francuske na kojoj se vidi 25.000 godina stara predstava konja sa pjegama.
I dok su pjege kod savremenih konja uobičajene, vjerovalo se da su one proizvod kasnijeg odomaćenja i da nisu postojale u vrijeme paleolita.
Ispostavilo se da je to uvjerenje bilo pogrešno.
Međunarodni tim stručnjaka ispitao je DNK uz pomoć ostataka konja koji su nisu pripitomljeni i koji su pronađeni u Evropi i Sibiru. Tim je, kako prenosi stručni list "Arheologija", pronašao genetske varijacije koje se javljaju kod pripitomljenih konja u više od 20 procenata uzorka.
Iako otkriće ne isključuje mogućnost da su paleolitski umjetnici puštali mašti na volju, velika je vjerovatnoća da su pjegavi konji živjeli i u tom periodu, zaključuje list.