Molekularni biolozi sa univerziteta u Berkliju u Kaliforniji smatraju da je kancerogeneza - proces stvaranja kancera (raka) - samo jedan drugi oblik specijacije, odnosno stvaranje nove biološke vrste.
Ovaj ne tako novi pogled na formiranje raka predstavljen je u časopisu "Cell Cycle", u kome su biolozi objasnili da je "rak po nivou složenosti uporediv s bakterijama, ali opet autonoman, tj. njegov opstanak ne zavisi od drugih ćelija, on ne prima "naređenja" poput drugih ćelija u tijelu i može da raste gdje, kada i kako hoće.
To je, kako tvrdi Piter Dusberg, molekularni biolog sa Berklija, "suština bioloških vrsta".
Ideja da je formacija raka slična evoluciji nove biološke vrste nije nova. Štaviše, ona potiče čak iz 1956. godine, kada je Džulijan Haksli, evolucioni biolog, napisao da "onoga trenutka kada neoplastični proces prijeđe prag autonomije, tumor koji nastane logički se može smatrati novom biološkom vrstom".
Pored toga, prošle godine je dr Mark Vinsent, iz londonskog Regionalnog centra za proučavanje raka, izjavio za časopis "Evolution" da kancerogeneza i kolonijalna evolucija ćelija raka sa darvinističkog stanovišta predstavljaju specijaciju.
Dusbergovi argumenti zasnivaju se na njegovom kontroverznom mišljenju da je popularna teorija o raku, prema kojoj se smatra da tumori nastaju kada ćelija počne nekontrolisano da raste zbog nekoliko mutiranih gena, pogrešna. On umjesto toga tvrdi da kancerogenezu izaziva poremećaj hromozoma, kao što je stvaranje duplikata, brisanje, nepravilno dijeljenje i druga oštećenja koja mogu da poremete ravnotežu desetine hiljada gena. Rezultat je ćelija sa kompletno novim karakteristikama, odnosno novim fenotipom (skup svih osobina jednog organizma koje su nastale zajedničkim djelovanjem genotipa i uslova sredine u kojoj se dati organizam razvija).
"Mislim da je Dusberg u pravu time što kritikuje teoriju mutacije, koja služi kao oslonac multimilijarderskoj industriji lijekova koja se fokusira na blokadu ovih mutacija", komentarisao je Vinsent. "Veoma mali broj pacijenata oboljelih od raka je izliječen ciljanom terapijom, pa čak i ako lijek produži život pacijentu za šest do devet mjeseci, ćelije raka često nađu rješenje."
Odavno je poznato da poremećaj hromozoma, uopšteno nazvan aneuploidija, izaziva oboljenje. Recimo, Daunov sindrom izaziva treća kopija hromozoma 21, jednog od 23 para hromozoma, koliko svaki čovjek ima. Sve ćelije raka su aneuploidne, tvrdi Dusberg, iako zagovarači teorije mutacije smatraju da je ovo posljedica ćelija raka, a ne uzrok.
Ključ Dusbergove teorije leži u tvrdnji da početna mutacija hromozoma dovodi do poremećaja pri čemu se oni dijele u više kopija nego što je potrebno. Ovo bi normalo izazvalo smrt kod ćelije, ali u rijetkim slučajevima, smatra Dusberg, tako oštećen hromozom nastavlja da se dijeli. Nakon nekoliko decenija, neprestanom diobom bi se stvorile mnoge ćelije koje su nesposobne za život, ali i nekoliko onih koje mogu nastaviti diobu, tako obrazujući rak.
Dusberg dodaje da rak predstavlja novu biološku vrstu jer se te ćelije, koje mogu nastaviti sa diobom, obrazujući relativno stabilne grupe hromozoma, nazvane kariotipima, razlikuju od ostalih ćelija u ljudskom organizmu. Dok svi današnji živi organizmi imaju stabilne kariotipe, gdje svaka ćelija sadrži dvije ili četiri kopije svakog hromozoma, ćelije raka imaju fleksibilniji i nepredvidljiv kariotip, jer sadrže ne samo nedirnute hromozome zdravih ćelija, već i dijelove ili ostatke njihovih hromozoma.
"Ako bi ljudi izmijenili svoj kariotip - broj i raspored hromozoma - ili bismo umrli ili ne bismo bili sposobni za reprodukciju, a samo u slučajevima toliko rijetkim da spadaju u domen teorije postali bismo druga biološka vrsta", rekao je Dusberg. "Ćelije raka jednostavno nastavljaju da se dijele. One ne moraju da brinu o reprodukciji, koja je osjetljiva na ravnotežu hromozoma. Zapravo, dokle god je gen koji kontroliše diobu nedirnut, ćelija raka može da preživi mnoštvo oštećenih hromozoma, kao što su ovi koje možemo naći u aneuploidnim ćelijama".
Kariotip se mijenja deobom takvih ćelija, jer su hromozomi oštećeni i stoga se ne kopiraju savršeno. Ali, kariotip je "fleksibilan samo u određenim granicama", tvrdi Dusberg.
"U ovim granicama, on ostaje stabilan, bez obzira na fleksibilnost", kaže on.
Uz pomoć grafičkog prikaza, Dusberg i njegove kolege su uspjeli da analiziraju nekoliko tumora i dokazali da je kariotip nevjerovatno sličan u ćelijama određene linije raka, a opet potpuno drugačiji od kariotipa drugih tumora, čak i kada se radi o istoj vrsti tumora kod dva različita pacijenta.
HeLa ćelije su odličan primjer. Možda najpoznatija linija ćelija raka u istoriji, HeLa ćelije potiču iz raka grlića materice koji je 1951. godine usmrtio crnkinju Henrijetu Leks. Ova linija ćelija koja se u vještačkim uslovima razmnožava više od 60 godina ima relativno stabilan kariotip koji liniju održava u životu.
"Kada ćelija pređe granicu autonomije, ona postaje nova vrsta", kaže Dusberg. "HeLa ćelije su evoluirale u laboratoriji i sada su stabilnije nego što su vjerovatno bile pri začeću."
Dusberg smatra da njegova teorija specijacije objašnjava autonomiju, besmrtnost, fleksibilnost i relativnu stabilnost kariotipa ćelija raka. Ona takođe objašnjava i dug period između prve aneuploidizacije i razvoja raka, jer postoji veoma mala mogućnost razvoja autonomnog kariotipa.
"Počinje se sa mutacijom hromozoma, tj, aneuploidijom izazvanom, recimo, iks-zracima ili cigaretama ili radijacijom, koji destabilizuju i na kraju mijenjaju kariotip ili dovode do smrti ćelija", rekao je on. "Rijetke aneuploidije ćelija raka su zapravo kariotipi novih vrsta."