Dugo se vjerovalo da je čovjekov razvoj dug proces koji se sastoji od stalnog napredovanja koje će trajati zauvijek.
Ali naučnici vjeruju da je ljudski rod dosegao svoj vrhunac, da se upravo kreće preko svojih mogućnosti te da je čovjekov napredak u opadanju.
U sklopu velikog istraživanja provjereni su podaci stari 120 godina. Naučnici su zaključili da postoje granice kada su posrijedi ljudske karakteristike i osobine, poput godina života, kao i krajnje granice kada su posrijedi ljudska visina i snaga.
U ovom trenutku mi i dalje nastojimo pomicati te granice, podsjećaju naučnici. Upozoravaju da, s obzirom na način na koji mijenjamo okolinu u kojoj živimo, a pritom misle i na globalno zagrijavanje, ne samo da te granice nećemo uspjeti pomaknuti nego će nas posljedice globalnog zagrijavanja prisiliti na nazadovanje.
Brzina trčanja koja se nekada činila nezamislivom danas je uobičajena, pomaknute su i granice kada je čovjekova životna dob posrijedi, ali s vremenom će biti sve manje takvih rekordnih postignuća i rezultata, pokazuje novo istraživanje, prenosi Hina.
Sve će manje ljudi uspijevati da dosegne rekord u brzini trčanja, ali neće ga i premašiti, a ni ljudska životna dob više se neće znatno produživati, pišu naučnici u članku objavljenom u časopisu "Frontiers in Psychology".
"Neka svojstva se više ne mijenjaju nabolje, uprkos stalnim naučnim, medicinskim i nutricionističkim poboljšanjima i postignućima. To znači da su moderna društva omogućila ljudskoj vrsti da dosegne svoje granice. Prva smo generacija ljudi koja je toga svjesna", kaže profesor Žan-Fransoa Tozan s pariškoga Univerziteta Dekart.
"Istovremeno u nekim stvarima i postignućima postepeno nazadujemo. Velikim smo dijelom za to sami odgovorni, jer smo negativno uticali na vlastitu okolinu", ističe Tozan.
"Biće to jedan od najvećih izazova vijeka u kojem živimo, posebno zbog pritiska antropogenih čovjekovih aktivnosti koje će biti odgovorne za negativan učinak na ljudsko zdravlje i na okolinu", rekao je pariski profesor.
"Proučavajući opadanje spomenutih tendencija zaključili smo da su one rani signali da se nešto izmijenilo, ali ne nabolje. U zadnjih desetak godina među stanovništvom nekih afričkih zemalja primjetili smo da se njihova visina uopšte smanjila, što upućuje na to da neka društva nisu više u stanju prikupiti dovoljnu količinu nutrijenata za svoju djecu niti održati zdravima svoje potomstvo", upozorava Tozan.
Francuski profesor i njegove kolege misle da bi se političari, vlade i ostale odgovorne osobe, u trenutku kad su utvrđena ograničenja ljudske vrste, trebale fokusirati na to da se ljudima zagarantuje mogućnost dosezanja sadašnjih limita, a ne insistirati na daljnjem pomicanju granica.
"S obzirom na ograničenja kada je okolina posrijedi, treba uložiti puno više sredstava u postizanje ravnoteže s obzirom na sve snažnije pritiske na ekosisteme. Tek ako se uspije u tomu moći ćemo razmatrati mogućnost daljnjeg napredovanja kada su posrijedi ljudski vijek i većina ljudskih biomarkera", kaže Tozan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.