Izvanredno otkriće dvojice fizičara iz Beograda odjeknulo je cijelim svijetom, ali srpsku naučnu zajednicu muče teškoće zbog lošeg upravljanja i nedostatka novca, navedeno je u analizi provajdera onlajn vijesti i istraživačkog centra za Balkan, Tursku i kavkaske zemlje Oservatorio Balkani e Kavkaso (OBC).
U svijetu nauke, gdje su neki problemi znatno jednostavniji nego u svijetu međuljudskih odnosa, već je odavno poznato šta se dešava kada se dva tijela privlače, tačnije rečeno, još od 1687. kada je Njutn otkrio zakon univerzalne gravitacije, objavljen u njegovom radu Principia matematika.
Ta Njutnova rasprava, međutim, skriva enigmu koja je fascinirala umove fizičara tokom posljednja tri vijeka. Njutn u najvećem dijelu svoje prve knjige tvrdi da zakon gravitacije može jedino da objasni interakciju između dva tijela. Za velike naučnike i kasnije generacije fizičara i dalje, međutim, predstavlja misteriju šta se dešava kada su u interakciji tri ili više tijela (na primjer, Zemlja, Sunce i Mesec).
Ta enigma, poznata kao "problem tri tijela", jedna je od najstarijih u istoriji fizike i danas je i dalje od vitalnog značaja.
Bolje razumijevanje uticaja gravitacionog privlačenja tri ili više nebeskih tela omogućilo bi, naime, precizno definisanje orbite njihovog kretanja i time i razumijevanje funkcionisanja planetarnog sistema. Od vremena Njutna otkrivene su tri takozvane "porodice" periodičnih rješenja, ali su one parcijalne i približne i ne pokrivaju sve aspekte tog kompleksnog problema, navedeno je u analizi OBC, sa sjedištem u italijanskom mjestu Roveneto.
Prije nekoliko nedjelja se, međutim, situacija promijenila kada su srpski naučnici otkrili 13 novih "porodica", čime je "problem tri tijela" više nego ikada približen konačnom rješavanju.
Taj izvanredan napredak zasluga je dvojice istraživača sa beogradskog Instituta za fiziku - Milovana Šuvakova, stručnjaka za atomsku fiziku i Veljka Dmitrašinovića koji radi na radijacijskim i numeričkim simulacijama.
Vijest o njihovom otkriću munjevito se prenijela među najznačajnijim svjetskim naučnim zajednicama i poslije zvaničnog predstavljanja u SAD taj naučni rad je objavljen u najuglednijem časopisu u oblasti fizike Phisical Rewiew Letters.
Apsurdno je i ujedno depresirajuće da pojedinosti tog istraživačkog rada, koji je već prostrujao svijetom, mogu da ostanu nepristupačne srpskoj naučnoj zajednici.
Početkom aprila su, naime, pojedini značajni svjetski izdavači naučnih dijela, među kojima i Oxford University Press, odlučili da ponište pristup srpskih istraživačkih instituta glavnim akademskim bazama podataka koje prikupljaju članke, objavljene u najznačajnijim međunarodnim naučnim časopisima. Ta odluka je očigledno donijeta na osnovu toga što srpsko Ministarstvo obrazovanja, nauke i tehnologije nije uplatilo pretplatu za 2013.
Bez obzira na tehničke razloge tog incidenta, ograničavanje mogućnosti korišćenja pojedinih značajnih akademskih publikacija predstavljaće problem za različite kategorije korisnika. Najviše će biti pogođeni pojedini naučnici i istraživači koji mogu ostati bez saznanja o najnovijim dostignućima u njihovoj oblasti istraživanja. To će, međutim, takođe pogoditi razvoj srpskog tehnološkog sektora i naročito sektora na polju takozvanog "kognitivnog kapitalizma", odnosno oblasti kreativnosti koja u velikoj meri zavisi od držanja koraka s naučnim progresom. Na kraju, takva situacija će nanijeti štetu studentima mnogih univerziteta u Srbiji, ukazano je u analizi.
Još jedan primjer koji veoma dobro pokazuje posljedice pogrešnog upravljanja javnim fondovima za nauku je Istraživački centar Petnica kod Valjeva koji je do sada ostvario brojne naučno-obrazovne programe u kojima je učestvovalo više od 3.000 učenika osnovnih i srednjih škola. Ove godine, međutim, srpsko Ministarstvo obrazovanja, nauke i tehnološkog razvoja nije izdvojilo neophodna sredstva za programe za najtalentovanije učenike, uprkos prošlogodišnjim sporazumima. Kao posljedica, taj centar će vjerovatno morati da otkaže sve tradicionalne seminare u maju.
Milovan Šuvakov je istakao da je problem finansiranja nauke u Srbiji hroničan jer su ulaganja u tu oblast ispod svih standarda. On je u intervjuu listu Vreme rekao da u Srbiji, ukoliko se situacija ne promijeni, već za nekoliko godina neće biti nikakvog naučnog istraživanja vrijednog spomena.
Na pitanje kako može biti riješena srpska verzija "problema tri tijela", odnosno, interakcija između naučnog sektora, državnih fondova i vlasti, Šuvakov je dao svoj lijek - putem povećanja budžeta za naučna istraživanja i ukazivanja novčane pomoći mladim istraživačima, voljnim da rade u timovima, kao i povratkom talenata koji su napustili zemlju.
Taj lijek, međutim, rizikuje da ostane samo dobra namjera jer, bez obzira na donošenje strateških dokumenata tokom nekoliko proteklih godina koja pridaju fundamentalni značaj naučnom razvoju za progres društva u celini, vlada Srbije i dalje ulaže najviše 0,9 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP) u nauku. Mada je to u skladu sa ostalim balkanskim zemljama (od 0,2 odsto BDP u Albaniji, do 1,86 odsto BDP u Sloveniji), ta cifra je mnogo niža od prosjeka u zapadnoevropskim zemljama koji, prema podacima Svjetske banke, iznosi oko dva odsto BDP.
Kako su iznijele pojedine srpske institucije i organizacije, pogođene tim problemom finansiranja, naučna i tehnološka istraživanja, obrazovanje i popularizacija nauke su od ključog značaja za industrijski i trgovinski razvoj Srbije. To su fundamentalni instrumenti za suprostavljanje fatalnim efektima ekonomske krize. Izgleda, međutim, da vada Srbije neće djelovati u skadu sa tom tačkom gledišta, uprkos nedavnim naučnim uspjesima koji jasno pokazuju potencijal istraživačkih aktivnosti u zemlji. Sedamdeset godina od smrti Nikole Tesle, genijalnog izumitelja koga Srbi smatraju nacionalnim simbolom, ostaju vječne njegove riječi : "Ljudski razvoj i progres su od najvećeg značaja za čovečanstvo i krajnje zavise od naučnih otkrića", zaključeno je u analizi OBC.