FRANKFURT- Naučnici su konačno dešifrovali "frankfurtsko srebrno pismo", 18 redova urezanih u tanak komad folije, smještenih u zaštitnu amajliju, a ovaj tekst predstavlja najstariji poznati dokaz o hrišćanstvu sjeverno od Alpa iz vremena između 230. i 270. godine nove ere.
Opisan kao "potpuno hrišćanski", latinski tekst govori o Gospodu Isusu Hristu, Sinu Božijem, kao i o Svetom Titu, ranohrišćanskom misionaru i crkvenom vođi.
Hrišćanstvo se u to vrijeme još širilo Evropom iz Judeje na Bliskom istoku, ali je bilo na meti progona jer su vladajuće religije bile judaizam i paganizam i bilo je rizično predstavljati se kao hrišćanin.
Srebrna amajlija dugačka je 3,5 centimetara i stara 1.800 godina. Pronađena je sa ljudskim skeletom na groblju na periferiji Frankfurta.
Istraživači su koristili CT skeniranje da "digitalno odmotaju" veoma tanku foliju i prvi put od 3. veka pročitaju natpis na njoj.
Do zapanjujućeg otkrića došao je Lajbnic centar za arheologiju u Majncu, a objavio ga je grad Frankfurt.
"Koristeći CT, uspjeli smo da skeniramo u veoma visokoj rezoluciji i napravimo 3D model", kažu arheolozi.
Dešifrovanje 18 redova teksta vodio je profesor Markus Šolc, arheolog sa Gete univerziteta u Frankfurtu.
Tanka folija bila je previše krhka da bi se jednostavno odmotala nakon što je dugo bila u zemlji, pa je korištena tehnika rendgenskog snimanja poznata kao kompjuterska tomografija /CT/, prenosi "Sputnjik".
Pojedini segmenti snimka spajali su se jedan po jedan sve dok riječi nisu postale vidljive, mada i dalje ima praznina u tekstu.
"Pozvao sam, između ostalih, stručnjake za istoriju i teologiju i zajedno smo pristupili tekstu, dio po dio, i na kraju smo ga dešifrovali", rekao je Šolc.
Srebrna amajlija je otkrivena 2018. godine na sjeverozapadu Frankfurta u oblasti nekadašnjeg rimskog grada Nide, prethodnika savremenog Frankfurta.
Pronađena je u grobu čovjeka koji je takođe bio sahranjen sa zdjelom za tamjan i bokalom od pečene gline, vjerovatno ličnim stvarima.
Amajlija mu je bila ispod brade i stručnjaci vjeruju da ga je nosio na konopcu oko vrata radi zaštite u zagrobnom životu.
Pored toga što je nosilac amajlije bio posvećeni hrišćanin, neobično je i to što je natpis bio u potpunosti na latinskom.
"Takvi zapisi su obično pisani na grčkom ili hebrejskom", kaže Šolc.
Takođe, sve do 5. vijeka, amajlije od plemenitih metala ovog tipa uvijek sadrže mješavinu raznih religija, poput uticaja judaizma ili paganizma.
Međutim, stručnjaci opisuju ovu amajliju kao "čisto hrišćansku", jer nema paganskih reference, prenosi Srna.