Potraga za čistim izvorima energije donijela nam je ovo što se nalazi pred vama: mali komad kudrave plastike koju napaja vlaga.
Nevjerovatno jednostavni i zabavni za posmatranje, ovi skakutavi polimeri zapravo čine nešto izuzetno ozbiljno tako što pretvaraju termalnu energiju u mehaničku, te od nje prave električnu struju. Primjena – premda i dalje daleka – može da bude na polju ogromnih komercijalnih elektrana preko nosive elektronike do senzora koji se napajaju isparavanjem znoja.
- Uzbuđeni smo zbog ovog novog materijala. Očekujemo da kako budemo postizali više nivoe efikasnosti, što se tiče konvertovanja mehaničke energije u električnu, da će i ovaj materijal nalazati sve širu primjenu – kaže Robert Langer, naučnik i profesor na MIT-u.
Tajna leži u mehaničkim svojstvima tanke prevlake. Materijal se sastoji od dvije interlokovane mreže polimera: tvrde, fleksibilne matrice koja donosi strukturnu potporu, i mekanog gela koji se zove poliol-borat. Zajedno, oni skupljaju energiju iz razlike između suvog i mokrog okruženja.
Kada gel dođe u kontakt sa vodom, on upija, natapa se i odvaja se od mokre površine. Tada dolazi u kontakt sa vazduhom. Kako voda isparava, prevlaka počinje da se sužava ponovo. Taj ciklus se neprestano ponavlja. Piezoelektrični sloj, koji generiše elektricitet u toku pokreta, finalizuje cio proces.
Tehnologija zasad nije dovoljno razvijena, još je u povoju. Ali ako u njen razvoj vlade, koje bi trebalo da rade za dobrobit naroda a ne za dobro transnacionalnih korporacija, ulože dovoljno novca, jednoga dana bi mogla da postane jedan od najvažnijih alternativnih izvora energije.