BON - Američki istoričar Hajram Bingam prije tačno sto godina ostao je bez daha kada je ugledao grad Inka - Maču Pikču, ali iako se njemu pripisuje otkriće "svetog grada", danas se zna da su i prije njega drugi posjetili to mjesto.
Postojanje grada moguće je dokazati i na nekim kartama iz 19. vijeka. Ipak, Bingamova zasluga je što je prepoznao značaj ruina kojima se divio. Zahvaljujući entuzijazmu, pošlo mu je za rukom da dobije podršku Univerziteta Jejl, Društva "Nacionalna geografija" i peruanske vlade. To mu je omogućilo naučna istraživanjan na licu mjesta.
I tako je svjetska javnost prvi put saznala o tajnama i čudima grada Maču Pikču. Tako se 1913. pojavio prvi izveštaj u časopisu "Nacionalna geografija". Od tada je samo raslo interesovanje za to mjesto među naučnicima i, posebno, turistima.
Zašto su ruine okružene tajnovitom aurom? Karoline Noak, profesor za staroamerikanistiku na Bonskom univerzitetu, objašnjava da je ta "tajnovitost, u stvari, zapadnjačka kreacija koja ima veze sa otkrićem, dok za stanovnike nema nikakve tajne".
Istraživači su oduševljeni terasama, arhitektonskim remek-djelom, koje su - baš kao i sve terase u Andima - prelijepo djelo graditelja. Terase su uz pomoć jednog hidrauličnog sistema omogućile poljoprivredu i prehranu ljudi.
Ipak, mnogo toga još i danas je nepoznato. To je mit, kaže Noak.
"Tačno je da ima mnogo otvorenih pitanja, ali ona će ostati bez odgovora, zbog malobrojnih arheoloških i pisanih izvora" - dodaje ona.
Deveti vladar Inka - Pačakuti u starosti se nastanio u Maču Pikču. Povukao se u sveti grad zajedno sa rođacima, prijateljima i poslugom. Naredio je izgradnju ceremonijalnih mjesta i smještaja za sve stanovnike.
Ne zna se tačno kada su napustili to mjesto, ali se zna da su neki članovi porodice tamo ostali da žive. U stvarnosti grad nikada nije bio napušten ili zaboravljen, kao što se to dugo mislilo. Lokalno stanovništvo je tamo i dalje živjelo.
Noak dodaje da je Maču Pikču u dobrom stanju, iako je bilo određenih problema zbog masovnog turizma. Tako je 40-ih godina prošlog vijeka, sa porastom broja turista, peruanska vlada je započela gradnju kuća sa visokim zidovima i slamnatim krovovima.
Danas Maču Pikču ima različito značenje za Peruance. "S jedne strane, grad je za državu nacionalni simbol, posebno od 40-ih godina", objašnjava Noak.
To važi i za lokalno stanovništvo i određene društvene klase u Kusku, pri čemu je grad za njih simbol sjećanja na prošlost, materijalističko sjećanje u formi arhitektonskih građevina.