Čovjek koji će doživjeti 150 godina je već među nama, izjavio je prije nekoliko dana kontroverzni britanski naučnik Aubre de Grej.
Jedan od “predstavnika klana besmrtnika”, grupe naučnika i futurologa koji smatraju da se ljudski vijek može produžiti i na hiljadu godina, de Grej smatra da će u idućih nekoliko decenija biti pronađen “lijek” protiv starosti.
- Izlječenje starosti izmijeniće naše društvo na nebrojene načine. Nema razlike između spasavanja života i njegova produljenja jer u oba slučaja ljudima dajemo šansu da dulje žive - rekao je de Grej. U medijima je postao poznat kada je 2005. godine predstavio svoj plan SENS (Strategies for Engeniered Neglible Senescense), čiji je cilj prevencija fizičkog i mentalnog propadanja povezanog sa starenjem.
U sklopu SENS-a de Grej je identifikovao i sedam procesa koji su odgovorni za proces starenja. Produženje našeg životnog vijeka posljednje dvije decenije u fokusu je naučnih interesa. Hominidi poput Lusi, koja je prije 3,2 miliona godina živjela na prostoru današnje Etiopije, živjeli su samo 16 godina. U doba Rimskog Carstva ljudi su živjeli 22 godine, a još polovinom 19. vijeka očekivani životni vijek na Zapadu iznosio je 45 godina. No, u posljednjih 160 godina životni se vijek na Zapadu produžio za 40 godina, a sada se produžava tempom od tri mjeseca na godinu. Na primjer, očekivana životna dob u Hrvatskoj tokom protekle tri decenije povećala se za sedam godina. Najveća zasluga za izvanredni rast ljudske dugovječnosti pripada higijenskim navikama poput pranja ruku, ali i razvoju medicine, posebno antibiotika kao sredstva u borbi proriv zaraznih bolesti.
Rast dugovječnosti će se nastaviti i idućih decenija pa se će tako svaka druga hrvatska beba rođena nakon 2000. doživjeti stotu.
Populacija 100-godišnjaka u stalnom je porastu. Statistike pokazuju da na Zapadu na 6000 ljudi dolazi jedan stogodišnjak. Ipak, uvriježeno je mišljenje da je biološki limit životnog vijeka oko 120 godina, a rekorderka je Francuskinja Žana Kalmen koja je 1997. umrla nakon što je napunila 122 godine i 164 dana.
No, možemo li zaustaviti ili barem značajno usporiti starenje, jedan od najkompleksnijih bioloških procesa? Naučnici širom svijeta tragaju za načinom na koji bi se životni vijek mogao produžiti. Evo nekih od potencijalnih “eliksira mladosti”.
Rapamicin
(mogao bi produžiti život za 20-ak godina)
Rapamicin je proizvod bakterija koje žive u tlu Uskršnjeg ostrva na jugu Tihog okeana. Prvi je put izolovan iz tla prije više od 30 godina, a već dugo se koristi kao citostatik i lijek koji sprečava odbacivanje organa nakon transplantacije. Kasnija su istraživanja pokazala da rapamicin može usporiti proces starenja kod nižih organizama poput kvasaca, crva nematode, voćnih miševa.
Naposljetku, istraživanje objavljeno u ljeto 2008. godine u vodećem naučnom časopisu Nature pokazalo je da rapamicin za 38 posto može produžiti život ostarjelim miševima u dobi koja je ekvivalentna čovjekovoj starosti od 60 godina.
- Vjerujemo da je ovo prvi uvjerljivi dokaz da se proces starenja može usporiti, a životni vijek produžiti pomoću terapije s kojom se počinje u kasnijoj životnoj dobi - ustvrdio je dr Rendi Strong sa Univerziteta Texas koji je vodio to istraživanje.
No, naučnici upozoravaju da se ta tvar nikako ne smije uzimati na svoju ruku jer bi to moglo biti jako opasno. Naime, rapamicin smanjuje imunitet ljudi.
DHEA
(neznatno produžuje život, ali održava zdravlje)
Dhea je hormon koji prirodno luči nadbubrežna žlijezda, a organizam ga koristi u proizvodnji seksualnih hormona, estrogena i testosterona. Nivo hormona se smanjuje s godinama pa tako organizam 80-godišnjaka luči samo 10 posto količine koju proizvodi 25-godišnjak. No, istraživanja francuskog znanstvenika Etjena-Emila Beauliea (poznat po otkriću tablete za pobačaj RU-486) pokazala su kako sintetska inačica hormona Dhea može usporiti starenje. Beaulie je grupi od 280 dobrovoljaca, muškaraca i žena u dobi između 60 i 79 godina svakodnevno davao 50 miligrama “hormona mladosti”.
Pokazalo se da Dhea značajno pomlađuje žene jer njihova koža postaje manje suva, smanjuje se degradacija koštane srži, poboljšavaju kognitivne sposobnosti. Nakon jednogodišnjeg uzimanja hormona neke su ispitanice starije od 70 godina povratile izgubljeni libido. No, istraživanja učinka toga hormona još su u toku i nikako se ne preporučuje njegovo uzimanje na vlastitu ruku.