Do kraja 20. vijeka svega 10% prijavljenih patenata bilo je u vlasništvu žena. I nije stvar u tome da ženama nedostaje genijalnost, nego u teškoćama kroz koje su žene prolazile usljed toga što nisu dobijale priznanje za sopstvene ideje.
Tokom 18. vijeka, ženama nije bilo dozvoljeno posjedovanje vlasništva nad imovinom, što realnom, što intelektualnom (patenti). U ovo mračno doba žene su mogle biti pronalazači, ali patent je glasio na ime njenog muža ili muškog srodnika. Takođe, žene su bile podložne mnogim predrasudama koje su, između ostalog, uključivale njihovu nemogućnost da stiču tehničko obrazovanje koje bi im omogućilo da ideju pretoče u djelo.
Prvi patent dodijeljen ženi u SAD-u dodijeljen je 1908. godine Meri Kis za slamku pričvršćenu na šešire, što je značajno uticalo na industriju šešira mlade američke nacije. (Šeširi su ponovo u modi)
No, ne biste vjerovali do kakvih su sve otkrića stizale žene. A da ne govorimo o tome da su neka od njih svakako iz sfere "muških poslova". U nastavku vam otkrivamo top izume koje su otkrile žene.
Cirkular
U kasnom 18. vijeku u SAD-u se pojavila religiozna sekta poznata kao Šejkersi. Za razliku od ostalih Amerikanaca tadašnje kulture, poštovali su ravnopravnost među polovima, te njegovali zajednički rad i doprinos bez obzira na rodnu pripadnost. Tabita Babit, jedna od članica sekte, živjela je u Šejkers zajednici u državi Masačusets i radila kao tkalja. Međutim, posmatrala je i rad svoje braće koji su za rezanje drveta koristili običnu dvoručnu testeru. Naime testerom su morala rukovati dva čovjeka, a testera je rezala samo u jednom smieru, dok u povratnom zamahu njeni zupci nisu značili ništa. Uvidjevši rasipanje energije, Tabita je izumila cirkular - pilu koja kružnim pokretom siječe drvo. Međutim, iako je nadošla na ideju 1810. godine, zahvaljujući zakonima Šejkersa, sekte u čijoj zajednici je boravila, Tabita nikad nije zatražila patent za svoj izum.
Korektor za papir
Bet Nesmit Graham i nije bila baš dobar daktilograf. Ipak, probijala je svoje mjesto kroz mnoštvo sekretarica u namjeri da bude izvršna sekretarica direktora odbora Teksaške banke. To je bilo 50-ih godina 20. vijeka i električna pisaća mašina je tek krenula u masovnu primjenu. Međutim, sekretarice bi ponekad morale prekucavati i kompletnu stranicu zbog samo jedne greške u kucanju.
Jednoga dana, Bet je posmatrala radnike kako boje novogodišnje crteže na prozoru banke. Uvidjela je da u slučaju greške, radnici samo dodaju novi sloj bijele boje na sliku i započnu novo oslikavanje. Shvatila je da se ta tehnika može primijeniti i u njenoj branši. U sopstvenoj kuhinji je smućkala kombinaciju tempere i boje koja je odgovarala papiru njene kompanije, te uz pomoć tankog kista premazivala greške u kucanju.
Vijest se ubrzo pročula među njenim kolegicama, tako da se broj zahtijeva za ono što je Bet zvala "Tečnim papirom" brzo povećavao. Zbog prevelikog trošenja vremena na distribuciju "Tečnog papira" u kancelariji, dobila je otkaz, ali joj je upravo to ostavilo dovoljno slobodnog vremena da svoj izum usavršava. 1958. godine je primila i patent za svoj izum.
Kompajler i COBOL kompjuterski jezik
Kad govorimo o napretku i kompjuterskoj industriji, često se spominju samo muška imena kao što su Čarls Babedž, Alan Turing ili Bil Gejts. No, jedna žena zaslužuje svoje mjesto u prestižnoj kompjuterskoj industriji. (Žene koje su ostavile trag u istoriji: Dajana Spenser)
Admiral Grejs Marej Hoper primljena je u vojsku 1943. godine i bila je stacionirana pri Harvard Univerzitetu gdje je radila na IBM-ovom Mark I računaru, prvom velikom računaru u Sjedinjenim Državama. Bila je treća osoba koja je programirala ovaj računar, te je napisala i transkript kojim je opisala ručno upravljanje računarom, što je znatno olakšalo korištenje istog svima koji su sa računarom radili nakon nje.
Ipak njena najveća dostignuća u računarskoj industriji vezuju se za kreiranje kompajlera - softvera koji engleski jezik prevodi u binarni sistem, a koji je programerima omogućio kucanje programskog koda sa lakoćom i uz manje grešaka. Njen drugi kompajler korišten je za programiranje računara UNIAC I i II, prvih računara u komercijalnoj upotrebi. Nadgledala je i razvoj prvog programskog jezika COBOL, te za svoj rad primila mnogo priznanja.
Signalna raketa
Nakon što je 1847. godine ostala udovica sa četvoro djece, (Zašto je riječ mama univerzalna za bebe šriom svijeta) Marta Koston je tražila način da izdržava svoju porodicu. Prelistavajući dnevnik svog pokojnog muža, otkrila je plan za razvoj signalne rakete koji bi brodovi mogli koristiti za komunikaciju noću. Međutim, testirani prototip jednostavno nije radio.
Marta je provela narednih 10 godina radeći na sistemu vazdušne signalizacije kako bi ga konačno osposobila za upotrebu. Međutim, rješenje je, kao i u većini slučajeva, došlo sasvim slučajno. Naime, jedno veče je odvela djecu da posmatraju vatromet. Tu je Mata uvidjela da bi mogla nešto od piratehnike ugraditi u svoj sistem zračne signalizacije, što joj je i uspjelo.
Američka mornarica otkupila je prava za korištenje Koston sistema vazdušne signalizacije i koristila ga tokom Civilnog rata. Nažalost, Marti ovaj ugovor sa mornaricom nije obezbijedio primanja kojima bi uzdržavala porodicu. U svojoj biografiji je navela da, iako je ugovorna suma koju je trebala primiti od mornarice iznosila 120.000$, primila je samo 15.000$, a glavni razlog je bio, kako se navodi, taj što je žensko.