BON - Dvije godine trajala je potraga za crnim kutijama i ostacima "Er Fransovog" aviona na dnu Atlantskog okeana - konačno su, početkom maja, podvodni roboti pronašli crne kutije, tijela i gotovo cijelu olupinu aviona.
Autonomna podvodna vozila prvi put su upotrijebljena u potrazi za "Er Fransovim" avionom koji se 2009. godine srušio nadomak brazilske obale. Za sada daju rezultate. Jedna ovakva naprava pripada Institutu "Lajbnic" iz Kila.
Za razliku od drugih podmornica opremljenih za velike dubine i visok pritisak, ova bespilotna vozila mogu da istražuju ogromne površine na dubinama od 6 000 metara. Podmornice su duge četiri metra, u obliku cigare, a programirane su tako da same mogu da biraju svoju putanju.
Kreću se na 25 do 50 metara od dna i izrađuju mape korišćenjem posebnog sonara. Ovaj sonar iz dva izvora šalje lepezaste zvučne talase ka morskom dnu i stvara trodimenzionalnu sliku.
Peter Hercig sa kilskog Instituta tumači slike koje dostavljaju podmornice: "Ne možemo da ustanovimo tip stijena, ali na osnovu odbijanja zvučnih talasa možemo da saznamo da li je površina meka ili tvrda. Meki reflektor bi bio sediment; tvrdi - to su stijene; a još tvrđi su dijelovi metala".
Naučnici mogu da analiziraju podatke iz podmornica tek kada se ove vrate na površinu. Zapravo, komunikacija digitalnim zvučnim talasima moguća je i kada su ovi podvodni roboti na velikim dubinama - ali istraživači tome pribjegavaju samo u hitnim slučajevima.
Podmornice mogu biti u dubini i do 24 sata neprekidno. "Ovo su mašine novijeg datuma. Postoje samo tri takve podmornice na svijetu. Dvije u Okeanografskom institutu `Vud Hol` u SAD i jedna kod nas", kaže Hercig.
U potrazi za crnim kutijama i ostacima aviona učestvuju sve tri podmornice. One su pravi timski igrači - zajedno deluju kao jato riba: "Uređaji su u stanju da međusobno komuniciraju i dogovore putanje - tako zajedno mogu da pretraže ogromne površine".
Do sada su za dvije godine pretražili više od 2 000 kvadratnih kilometara duž brazilske obale. Rezultati koje daju imaju grešku od najviše 20 centimetara. "Sada je ova oblast najbolje istraženo morsko dno u svijetu - nije baš uobičajeno da znamo ovoliko detalja o dnu. Vidimo pojedinačne vulkane, izbočine i sediment.
Naučno je veoma interesantno videti kako izgleda površina oko jedne podvodne planine. To je za nas bila velika motivacija jer, kada jednom završimo potragu, imaćemo pregršt novih saznanja na raspolaganju" - kaže Hercig.
Oblast u kojoj se pronalaze ostaci "Erbasa" mogla bi da postane "Eldorado" za geologe i okeanologe. Ovoliko preciznih podataka nikada i nigdje još nije sakupljeno.
"Ako izuzmemo tužni razlog zbog kog smo ovdje uopšte došli, možda ovo može da postane naučni park gdje će se konačno provesti sveobuhvatna istraživanja nastanka okeanske kore. To bi moglo da interesuje i druge nacije. Nameravamo da objavimo naša saznanja jer su do sada jedinstvena u svetu", zaključuje Hercig.