Ideja koju nam je donio scenarista i režiser Kristofer Nolan u naučnofantastičnom filmu "Inception" širom nam je otvorila oči. Mogućnost da neko svjesno uđe u naš mozak i manipuliše memorijom zadivljujuća je koliko i zastrašujuća. No, ideja se nije zadržala na naučnoj fantastici i već se razrađuje u laboratorijama.
Naime, dvojac neurologa Stiv Ramirez i Ksu Liu svoje istraživanje su započeli na laboratorijskim miševima u nastojanju da otkriju da li je moguće uticati na memoriju. U svom TED govoru, objavljenom u avgustu 2013. godine dvojica naučnika su na simpatičan način opisala svoje istraživanje, koje sudeći po ljudskj istoriji, može imati izuzetno negativne etičke efekte po život običnih smrtnika.
Da bi bili u mogučnosti da manipulišu memorijom, prvenstveno su morali otkriti koji dio moždanih ćelija je aktivan u momentu aktiviranja memorije. Umjetnim virusom koji su usadili u mozak miša, a koji je u sebi sadržao senzor koji se pričvršćuje za mozak, pratili su aktivnost moždanih ćelija koje se aktiviraju pri formiranju određenene uspomene. No, da bi manipulisali memorijom uvidjeli su da ćelije moraju imati instalirane adekvatne prekidače koje će aktivirati i deaktivirati memoriju brzinom kojom mozak inače radi.
Znanjući da je brzina svjetlosti jedina dovoljno brza za ovakav eksperiment, instalirali su u mozak miševa prekidače osjetljive na svjetlost koji su pričvrstili na moždane ćelije, a uz pomoć svjetlosnih laserskih zraka kojima djeluju na prekidače, pale i gase memoriju koja je već formirana. To znači, da ako miš ima sjećanja na neko neugodno iskustvo, aktiviranjem ćelija koje su učestvovale u kreiranju te memorije, kod miša izazivaju strah prizvan ponovnim sjećanjem na taj neugodan događaj.
Ali da li je moguće usaditi lažnu memoriju u mozak? Jednostavan odgovor je da, moguće je. Kako se ispostavilo, naučnici su otkrili da aktiviranjem ćelija koje su zaslužne za kreiranje određene uspomene i implantacijom novih informacija može da se kreira sjećanje koje se zapravo nikad nije desilo. Eksperiment sa mišom pokazao je sljedeće: miša su stavili u plavu kutiju u kojoj je on slobodno trčkao, njuškao i istraživao. Potom su ga izvadili iz plave i stavili u crvenu kutiju. U crvenoj kutiji su mu aktivirali sjećanje na plavu kutiju i dali mu pri tome nekoliko blagih elektro šokova što je kod miša izazvalo strah. Na kraju su ga izvadili iz crvene kutije i stavili ponovo u plavu kutiju. Ono što je bilo zapanjujuće jeste da se miš u plavoj kutiji automatski "zaledio" usljed straha od elektro šokova koje je već proživio, po njegovom sjećanju, u plavoj kutiji iako se to nikad nije desilo.
Istina je da su ovo zapanjujuće fascinantna otkrića koja pokazuju da je ljudska mašta jedina granica. Ali nemoguće je istovremeno ne uplaiti se da bi se ovakva tehnologija kontrole uma mogla zloupotrijebiti u budućnosti.