Nauka

Zašto su psihopate uspješne u poslu?

Zašto su psihopate uspješne u poslu?
Foto: Pixabay/Ilustracija | Zašto su psihopate uspješne u poslu?
N.N.

Psihopata. To je riječ zbog koje vas hvata jeza, zar ne?

Termin se često dovodi u vezu s hladnim ljudima, ljudima koji ne prihvataju društvena pravila i zbog toga manipulišu drugima na svoj način.

Ako je toliko očigledno da osoba s psihopatskim sklonostima može biti opasna - kako za sebe, tako i za druge - kako je moguće pronaći takve ljude tako visoko u hijerarhiji neke kompanije? Kako je moguće da dosegnu najviše stepenice društvene ljestvice?

Nova studija, objavljena u časopisu "Personality and Individual Differences" (Ličnost i individualne razlike), čini se da je pronašla odgovor na kontradiktornu situaciju, prenosi "Business Insider".

"S jedne strane, poznati su po tome što se rutinski upuštaju u destruktivna ponašanja prema sebi i drugima", objašnjava jedan od autora studije Kristofer J. Brazil, kandidat za terapeuta na Univerzitetu Brok.

"Izrazi poput 'disfunkcionalni' ili 'neprilagođeni' često se koriste kada se govori o nekome s psihopatskim osobinama, da bi se nagovijestilo da s njima nešto nije u redu", pojašnjava on.

Kako dodaje, sa druge strane, oni su takođe opisani kao ljudi koji često izvršavaju sofisticirane obmanjujuće šeme, što znači da iskorišćavaju druge u svoju korist.

"Iako je na moralnom i društvenom nivou problematično to što manipulišu drugima, iz evolutivne perspektive oni su u prednosti - oni koji su dobri eksploatatori mogu steći adaptivne koristi", pojašnjava.

Stoga se osoba s psihopatskim sklonostima na papiru smatra neprilagođenom, ali istovremeno zna kako da eksploatiše druge kako bi se prilagodila. Kako je to moguće?

Da bi dalje istražili umjetnost obmane psihopate, studija je regrutovala 46 dobrovoljaca - svi su bili studenti muškog pola. Test koji su morali da obave je bio sljedeći - morali su da se prisjete nečega štetnog što su učinili ili situacije u kojoj su povrijedili drugu osobu, a da se zbog toga nisu kajali. Zatim su zamoljeni da priču ispričaju pred kamerama, ali pretvaraju se da osjećaju kajanje. Prije snimanja, volonterima je rečeno da će njihove priče biti bodovane i ona s najboljim rezultatom će biti nagrađena.

Takođe, dobrovoljci su prethodno odradili standardni test psihopatije, kojim se mjere četiri psihopatske osobine ličnosti: međuljudska manipulacija, osjetljivost na afekte, dezinhibicija i asocijalno ponašanje.

Nakon snimanja, istraživači su regrutovali i 1.060 učenika - koji nisu bili svjesni istraživanja - da bi pogledali 46 video-zapisa i ocijenili ih prema "poštenju" koje su pokazali njihovi naratori. Rečeno im je da istražuju kako sentimentalne priče mogu uticati na povjerenje drugih.

Rezultati? Pripovjedači koji imaju više tendencija ka psihopatiji pobijedili su ostale.

"Oni sa više osobina psihopatije (ne samo manipulacije, kako je očekivano) svoju lažnu priču mogu ispričati na način da drugi vjeruju da osjećaju istinsko kajanje. Oni imaju bolju sposobnost da obmanjuju druge. To znači da će biti uspješni u manipulisanju drugima", navodi se.

Ali ima još toga: osobine ličnosti samih zapisničara odredile su njihovu podložnost tome da ih prevare muškarci sa više psihopatskih osobina.

"Konkretno, žene koje pokazuju visok nivo emocionalnosti (zavisnost, sentimentalnost, anksioznost, strah) vjerovatnije vjeruju muškarcima sa visokim nivoom psihopskih sklonosti. To sugeriše da bi psihopatski muškarci mogli svjesno da biraju žene sa više emocionalnih osobina da bi njima manipulisali", zaključak je studije.

Potpuno odsustvo kajanja koje im pomaže da lažu, gotovo prirodna umjetnost za manipulaciju i sposobnost odabira njihovih žrtava jesu strašne tajne koje studija otkriva o psihopatama i koje objašnjavaju zašto dosežu toliko daleko u životu i na poslu.

"Konkretno, odsustvo kajanja ili genijalna upotreba ove emocije koju oni kontradiktorno razumiju jeste ono što pomaže psihopatama da profitiraju. Ali to je samo jedna emocija. Postoje i druge, koje treba istražiti", ističe se.

Treba imati na umu i to da ove rezultate ne treba uzimati zdravo za gotovo. Brazil, šef istraživanja, smatra da je prije donošenja novih zaključaka potrebno potražiti više dobrovoljaca izvan univerzitetskog svijeta, kako bi se saznalo stanje u drugim društvenim i kulturnim sredinama.

(B92.net)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije