OKLAND - Nekoliko desetina indonežanskih žena bile su prvi doseljenici koji su kročili na Madagaskar prije 1.200 godina, tvrde novozelandski naučnici koji su istraživali jednu od najčudnijih epizoda ljudske odiseje.
Antropolozi su fascinirani ovim ostrvom koje je hiljadama godina odolijevalo ljudskoj kolonizaciji. Na kraju su na njega došli doseljenici iz Afrike, ali i iz daleke Indonezije koja je od njega udaljena čak 8.000 kilometara.
Kako bi pronašao objašnjenje za ovu migracionu zagonetku, tim naučnika, predvođen biologom Marejem Koksom sa Univerziteta Masej na Novom Zelandu, proučavao je DNK 266 stanovnika Madagaskara tri različite etničke grupe.
U 22 odsto uzoraka pronađena je varijanta tzv. polinežanskog motiva, genetska osobina, karakteristična za Polinežane. U jednoj od etničkih grupa sa Madagaskara, svaki drugi uzorak sadržavao je ovaj DNK marker.
Ukoliko su rezultati istraživanja tačni, to bi značilo da stanovništvo Madagaskara potiče od tridesetak Indonežanki i daleko manjeg, ali podjednako važnog, broja Afrikanaca, navode istraživači.
Studija, objavljena u časopisu britanskog Kraljevskog društva, zasniva se isključivo na mitohondrijalnom DNK koji se prenosi isključivo ženskom linijom, tako da naučnici ne isključuju mogućnost da su na ostvru, zajedno sa prvim ženama stigli i muškarci.
Kompjuterske simulacije pokazuju da je naseljavanje ostrva započeto oko 830. godine, u vrijeme ekspanzije indonežanske trgovačke mreže pod sumatranskim carstom Srividžaja.
Osim što imaju indonežanske krvi, stanovnici Madagaskara govore dijalekte čiji koreni potiču sa tog udaljenog arhipelaga. Većina riječi pripada jeziku manijana, kojim govore stanovnici duž rijeke Barito na jugoistoku Bornea, uz dodatak riječi iz javanskog, malajskog i sanskrita.
Među ostalim otkrivenim dokazima o ranom naseljavanju Indonežana nalaze se brodovi, gvozdene alatke, muzički instrumenti poput ksilofona, kao i kultura uzgajanja pirinča, banana, jama i taroa, donijeti s druge strane okeana.
"Madagaskar je naseljen prije otprilike 1.200 godina. U početku je to bila mala grupa indonežanskih žena, a taj doprinos - u jeziku, kulturi i genetici, dominira stanovništvom Madagaskara sve do današnjih dana", ističe se u studiji novozelanskih istraživača.
Kako su, međutim, ovih 30 žena prešle Indijski okean i došle na Madagaskar ostaje tajna.
Prema jednoj teoriji, one su došle trgovačkim brodovima, mada nisu nikada pronađeni dokazi da su se žene u Indoneziji ikada ukrcavale na ovu vrstu plovila.
Pojedini naučnici misle da je Madagaskar naseljen kao trgovačka ispostava ili nekakav izbjeglički centar za one koji su tokom širenja carstva Srividžaja izgubili zemlju i vlast.
Prema jednoj trećoj, i možda najsmjelijoj hipotezi, žene su se našle na brodu koji je slučajno zalutao do Madagaskara, što potvrđuju pomorske simulacije na osnovu okeanskih struja i meteoroloških podataka o monsunima.
Naime, tokom Drugog svjetskog rata, ostaci olupina brodova bombardovanih nadomak Sumatre i Jave kasnije su pronađeni duž obala Madagaskara, a čak je zabilježen i slučaj jednog preživjelog koji je došao do ovog afričkog ostrva brodom za spasavanje.