Dok vještačka inteligencija ubrzano mijenja ljudski život, pred muzejima nauke otvara se pitanje: kako će u budućnosti predstavljati naučna otkrića i kakvu će ulogu imati u društvu u kojem je znanje dostupnije nego ikada?
Kineski muzej nauke i tehnologije u Pekingu nedavno je organizovao diskusiju posvećenu budućnosti ovih ustanova. Polazeći od 2050. godine kao zamišljene vremenske tačke, učesnici su razmatrali kako bi muzeji mogli da izgledaju, kakva iskustva treba da ponude i kako da odgovore na tehnološke promjene.
U razgovoru su učestvovali pisci naučne fantastike Čeng Đingbo i Đijang Bo, rukovodilac zbirki i glavni kustos Muzeja nauke u Londonu Glin Morgan, osnivačica kompanije Future Affairs Administration Đi Šaoting, koja se bavi izdavaštvom, savjetovanjem i filmskom produkcijom u oblasti naučne fantastike, te interdisciplinarni arhitekta Je Čeng.
Zašto je muzeje nauke posebno teško osmisliti?
U poređenju sa prirodnjačkim, umjetničkim i istorijskim muzejima, muzeji nauke predstavljaju najveći kustoski izazov, smatra Je Čeng.
"Nauka i tehnologija obuhvataju ogromnu oblast, sa mnogo materijala i sadržaja, ali su istovremeno prilično apstraktne", rekao je.
Prema njegovim riječima, upravo ta apstraktnost može da dovede do tri zamke: previše doslovnog predstavljanja koje se svodi na izlaganje proizvoda, pretjerano poučnog i dogmatičnog pristupa ili prevelikog oslanjanja na umjetničku interakciju nauštrb naučnog sadržaja.
Izazov je, dakle, pronaći način da naučni pojmovi postanu razumljivi i zanimljivi, uz očuvanje njihove suštine.
Šta današnji muzeji rade dobro, a šta im nedostaje?
Govoreći o posjeti Kineskom muzeju nauke i tehnologije, Čeng Đingbo ocijenila je da ustanova prvenstveno predstavlja tehnološka dostignuća, uz vizuelno privlačne teme poput istraživanja svemira.
Glin Morgan pohvalio je način na koji muzej uključuje porodice i mlade, povezuje nauku sa svakodnevicom i podstiče najmlađe posjetioce da vjeruju kako mogu uticati na budućnost.
Đi Šaoting primijetila je da su izložbe prevazišle jednosmjerno prenošenje znanja. Prema njenoj ocjeni, sada uspostavljaju ravnotežu između najnovijih tehnologija i osnovnih nauka, dok muzej istovremeno služi kao mjesto druženja prijatelja i porodica.
Đijang Bo ukazao je i na nedostatke. Iako je postavku o dinosaurusu lufengosaurusu iz rane jure opisao kao vizuelno impresivnu, smatra da njena povezanost sa širim temama nauke i tehnologije nije dovoljno jasna.
Ocijenio je i da su informacije u dijelu posvećenom osnovnim naukama donekle rasute, bez jedinstvene priče koja bi ih povezala.
Mogu li muzeji postati mjesta za stvaranje snova?
U središnjem dijelu razgovora, nazvanom "Zamišljanje budućnosti", svaki učesnik izdvojio je pet ključnih pojmova kojima je opisao svoju viziju naučnih iskustava u 2050. godini.
Među pojmovima Čeng Đingbo našli su se "stvaranje snova" i "mašta ukorijenjena u lokalnoj sredini".
Ona smatra da muzeji nauke imaju nezamjenljivu vrijednost i da treba da budu javni "prostori za stvaranje snova". Podsjetila je da je Kina prostrana zemlja, da gradovi imaju sopstvene muzeje i da njihovi različiti predjeli, kulture i stanovnici nude bogat izvor inspiracije, prenosi ChinaDaily.
"Uključivanjem tih lokalnih elemenata u muzeje nauke i njihovim povezivanjem sa naučnim znanjem možemo stvoriti iskustva koja podstiču maštu i otvaraju ogroman prostor za kreativnost", rekla je.
Zašto su empatija i susret sa nepoznatim važni za nauku?
Glin Morgan izdvojio je, između ostalog, "empatiju" i pojam susreta sa suštinski drugačijim.
U sve digitalnijem svijetu ljudi postaju izolovaniji, pa fizički prostori imaju važnu ulogu u povezivanju ljudi kroz zajednička iskustva, smatra on. Nauka bi trebalo da bude univerzalni jezik, a tehnologije poput vještačke inteligencije treba da služe ljudima.
"Uključio sam pojam empatije jer vjerujem u ideju povezanosti", rekao je Morgan.
Dodao je da su empatija i međusobno razumijevanje neke od velikih poruka naučne fantastike. To podrazumijeva povezivanje različitih grupa, ali i zamišljanje odnosa sa drugim vrstama, bilo da su u pitanju životinje, biljke ili vanzemaljci.
Pojmom "othering" u ovom razgovoru označio je osjećaj susreta sa nečim istinski stranim, što ne dijeli način na koji čovječanstvo doživljava svijet.
"Vjerujem da susret sa nečim zaista neobičnim može probuditi osjećaj zadivljenosti, a podsticanje tog osjećaja jedna je od najvažnijih stvari koje muzej nauke može da uradi", rekao je.
Šta muzeji mogu ponuditi kada AI već daje odgovore?
Đi Šaoting naglasila je važnost "emocionalne povezanosti" i "radoznalog razmišljanja".
U vremenu vještačke inteligencije, kada je znanje lako dostupno, muzeji nauke, prema njenom mišljenju, ne moraju da funkcionišu poput univerziteta koji prenose znanje.
Njihova osnovna vrijednost leži u podsticanju emocija, stvaranju iskustava koja se pamte i obezbjeđivanju prostora za razmišljanje i postavljanje smislenih pitanja.
Takav pristup u središte posjete stavlja doživljaj koji podstiče posjetioca da nastavi da istražuje i preispituje ono što je vidio.
Zašto spektakl mora da prati dobra priča?
Đijang Bo izdvojio je pojmove "spektakl" i "priča".
Kako je objasnio, iskustva koja posjetioce potpuno uranjaju u sadržaj već su postala uobičajena. Zbog toga bi muzeji nauke trebalo da ponude upečatljivu arhitekturu i izložbene postavke.
Ipak, u središtu svega mora biti priča. Fizičke postavke i virtuelne tehnologije treba da budu sredstva kojima se ona pripovijeda.
Hoće li posjetioci postati koautori izložbi?
Među pojmovima koje je izdvojio Je Čeng nalaze se "živa arhitektura" i "sveobuhvatno čulno iskustvo".
On muzej nauke 2050. godine zamišlja kao dinamičnu strukturu koja povezuje organske i tehnološke elemente.
Kritikujući čulnu nepovezanost koju stvara današnja virtuelna stvarnost, založio se za iskustva koja uključuju sva ljudska čula, pa čak i intuiciju.
Takav pristup trebalo bi da prevaziđe granice zidova, tematskih cjelina i pojedinačnih čulnih doživljaja. Cilj je da se smanji razdvojenost između posjetilaca i eksponata, tako da posjetioci postanu učesnici i koautori izložbe.
Šta muzeje očekuje u narednih deset godina?
Je Čeng smatra da će muzeji nauke i tehnologije tokom narednih pet do deset godina dobiti nove prilike za razvoj.
Razlog vidi u tome što su i državne strategije i interesovanje javnosti snažno usmjereni na vještačku inteligenciju i nove tehnologije.
"Zbog toga možemo očekivati da će sve više muzeja predstavljati ova dostignuća i mogućnosti koje budućnost donosi", zaključio je.