Klimatski modeli dosad su precjenjivali količinu zimskog morskog leda na Arktiku, pokazuje novo istraživanje Univerziteta u Kembridžu.
Analizirajući drevne klimatske zapise stare oko 6.000 godina, naučnici su utvrdili da bi budući gubitak leda mogao biti veći za oko milion kvadratnih kilometara nego što se ranije procjenjivalo.
Posljedice bi mogle osjetiti i Evropa i Sjeverna Amerika, kroz promjene zimskih vremenskih obrazaca, padavine i rizike od poplava.
Budući gubitak arktičkog morskog leda tokom zime vjerovatno će biti veći za oko milion kvadratnih kilometara nego što se ranije smatralo - zaključak je naučne studije u kojoj su istraživači iskoristili podatke iz perioda od prije 6.000 godina kako bi poboljšali pouzdanost klimatskih modela.
Rezultati istraživanja, objavljeni u časopisu Nature Geoscience, ukazuju na to da bi klimatske promjene mogle imati posljedice po buduće zimske vremenske prilike u Velikoj Britaniji i širom Evrope.
Povlačenje arktičkog morskog leda tokom ljetnjih mjeseci dobro je dokumentovano, prenosi RTCG.
Međutim, gubitku leda tokom zime posvećuje se znatno manje pažnje, uprkos činjenici da se klimatski modeli upravo tokom zimskih mjeseci najviše međusobno razlikuju.
Zimski ledeni pokrivač ima izuzetno važnu ulogu u vremenskim obrascima i izvan Arktika jer reguliše oslobađanje toplote i vlage u atmosferu. Njegov gubitak povezuje se sa hladnijim zimama i obilnijim sniježnim padavinama u Velikoj Britaniji, Sjevernoj Evropi i Sjevernoj Americi.
U martu 2025. na Arktiku je zabilježena najmanja maksimalna površina morskog leda od početka savremenih mjerenja. Taj rekord ponovljen je i ove godine.
Istraživači sa Univerziteta u Kembridžu i Centra za matematička istraživanja u Meksiku napravili su najveću bazu podataka do sada o važnom biomarkeru koji proizvode alge koje žive u morskom ledu. Ovi podaci bi trebalo da unaprijede projekcije količine zimskog morskog leda.
Uzorci su uzeti iz jezgara okeanskih sedimenata koji potiču iz perioda srednjeg holocena ( 6200. do 2200. godine p. n. e.), kada su suptilne promjene Zemljine orbite doprinijele toplijim uslovima i smanjenju ledenog pokrivača na Arktiku.
Ti uzorci pružaju važne naznake o tome kako bi region mogao reagovati na buduće zagrijavanje.
Mjerenjem nivoa biomarkera poznatog kao IP25, zajedno s drugim biomarkerima organizama koji žive u vodi, istraživači su mogli procijeniti koliki je bio obim morskog leda prije više hiljada godina.
Ova drevna mjerenja zatim su upoređena sa simulacijama 27 klimatskih modela za isti period.
Koristeći statističku metodu poznatu kao Bajesovo ponderisanje, istraživači su dodijelili različite vrijednosti modelima, u zavisnosti od toga koliko su uspješno reprodukovali drevne uslove morskog leda.
Kada se svi modeli posmatraju zajedno, pokazalo se da su precjenjivali količinu morskog leda koja bi trebalo da opstane tokom zime.
"Istraživanja pokazuju da je u procjenama postojala pozitivna pristrasnost", rekla je glavna autorka istraživanja Kristal Fu sa Skotovog instituta za polarna istraživanja Univerziteta u Kembridžu.
Buduće projekcije na sličan način postaju niže od prethodnih procjena i to za oko milion kvadratnih kilometara.
Korišćenje podataka o klimi iz prošlosti (paleoklimatski podaci) za predviđanje budućnosti predstavlja izazov.
"Naučna zajednica je tokom posljednjih nekoliko decenija prikupila veliki broj paleoklimatskih zapisa, ali je i dalje bilo teško direktno povezati te zapise sa budućim projekcijama", rekla je Fu.
Pristup koji su Fu i njene kolege primijenili pomogao je da se raspon neizvjesnosti njihovih projekcija smanji za čak 85 odsto.
"Korišćenjem dokaza iz prošlosti sada možemo izraditi pouzdanije mape područja na kojima će arktički morski led tokom zime vjerovatno nestati", rekao je koautor istraživanja Marko Akvino Lopes iz Centra za matematička istraživanja u Meksiku.
"To nam daje mnogo jasniju sliku o tome kako bi Arktik mogao izgledati u narednim decenijama."
Iako se Arktik tokom srednjeg holocena zagrijavao iz drugačijih razloga nego danas, Fu ističe da će morski led reagovati na isti način bez obzira na uzrok zagrijavanja.
"Nije važno da li je zagrijavanje posljedica prirodnih promjena ili ljudske aktivnosti: ako temperatura raste, morski led će se topiti", rekla je ona.
Istraživači navode da su tokom studije pronašli naznake da bi posljedice mogle biti značajnije nego što se očekivalo.
Rezultati studije ukazuje na to da bi i sniježne padavine na jugoistoku Grenlanda i kišne padavine u Sredozemlju mogle biti potcijenjene.To može imati posljedice po stabilnost grenlandskog ledenog pokrivača i uticati na rizik od poplava u južnoj Evropi u budućnosti.