Kada se Game Boy pojavio krajem osamdesetih godina prošlog vijeka dogodile su se dvije stvari: odmah je postao senzacija, pa je Nintendo, nakon što je konzola stigla u Sjedinjene Američke Države, prodavao po 40 hiljada jedinica dnevno, i drugo – promijenio je način na koji su se video igre igrale do tada, budući da ih je „izveo napolje“.
Oni koji nisu na vrijeme nabavili svoj Game Boy, dobili su drugu priliku nakon uspona takozvane „emulacije“, koja se u gejming svijetu donekle smatra negativnim terminom, budući da podrazumijeva i određenu dozu piratizovanja sadržaja.
Naime, emulacije podražavaju osobine određenih hardvera, što znači da svako ko ima kod neke video igre može da je igra na bilo kojem računaru, čak i kada nema hardver koji ova zahtjeva. Ova praksa je protivzakonita, pa emulatori nisu ilegalni sami po sebi, već problem pravi preuzimanje fajlova za neku igru, budući da se tako krše autorska prava.
Uprkos svemu navedenom, emulaciju mnogi tumače kao način za očuvanje starijih formi video igara, te ističu njenu važnost, budući da kompanije često ne čuvaju izvorne kodove za stare video igre.
Problem su i one igre koje su postojale samo na flopi diskovima, budući da je njihovo pokretanje nemoguće na modernim uređajima. I tu na scenu stupa upravo emulacija, te organizacije poput The Videogame History Foundation, čiji kreatori tvrde da je emulacija za sada najbolji način za čuvanje starih video igara, čime bi im se omogućilo da izbegnu sudbinu prvih filmova koji su sasvim izgubljeni za nove generacije.
(The Verge)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.