Programi

"More samoće", video igra za razumijevanje mentalnog zdravlja

"More samoće", video igra za razumijevanje mentalnog zdravlja
Foto: N.N. | “More samoće”, video igra za razumijevanje složenosti mentalnog zdravlja

Da li ljudi, ako ostanu previse sami i postanu usamljeni, postaju čudovišta? More samoće je video igra koja vodi na lično putovanje mlade usamljene žene, prepuno avanture, sumnje i borbe da izađe na kraj sa sopstvenim demonima.

Znate onaj nagon želje da se povežete sa ljudima, ali kao da nema nikoga sa kim biste željeli da uspostavite kontakt? Ili, petak je i želite da budete u društvu, ali prosto nemate snage da izađete, pa umjesto toga ostajete kod kuće i osjećate se usamljenije nego ikad? A kada ste među ljudima, osjećate se kao neki monstrum jer ne umijete da funkcionišete i ne znate kako da se ponašate. E, pa upravo tako umjetnica Kornelija Gepert osjeća usamljenost i to je povod njene odluke da napravi duboko ličnu video igru “More samoće” (Sea of Solitude) kako bi pomogla da svi malo bolje shvate usamljenost i šta to predstavlja za sve one koji od toga pate.

Igra je osmišljena tako da prikaže različite manifestacije usamljenosti, od one koja je posljedica socijalne isključenosti, pa do usamljenosti u vezama, kroz probleme mentalnog zdravlja i, uopšte, sve sfere života.

Radnja igre

U igri “More samoće”, vi ste osoba po imenu Kej, koja pati od tako jakog osjećaja samoće da se sva njena unutrašnja osjećanja: ljutnja, osjećaj bespomoćnosti, bezvrijednosti – okreću ka spolja i ona postaje čudovište. Kej je, naravno, reprezentacija same umjetnice i autorke igre, kao i puta kojim je ona sama išla kako bi se izborila sa svim tim.

Cijela igra se odvija u Kejinoj glavi. Hodate svijetom koji je preplavljen njenim suzama, vrijeme se mijenja u zavisnosti od njenog raspoloženja i tako redom. Jedina stvar koju Kej sa sobom nosi je njen ranac – personifikacija prtljaga koji svi nosimo kroz život. I kao što to u životu biva, pa tako i u samoj igri, Kej ne zna na pravi način da se nosi sa svojim emocijama, pa ranac postaje sve veći i veći dok ne eksplodira, prisiljavajući je na kraju da se suoči sa svime i bije svoje bitke.

Koja je poruka igre?

Pored sopstvenog čudovišta, Kej na putu susreće i gomilu drugih, od kojih svako predstavlja važnu osobu u njenom životu, ili trauma koje je doživjela. Sve to, autorka je unijela u igru kako bi ispričala priču o mentalnom zdravlju, kako njenom ličnom, tako i kao način da podstakne sve igrače da se zamisle nad svojim postupcima, emocijama, izrečenim i razmisle o šta je to što mogu da urade da sebe i druge učine da se osjećaju bolje. U neku ruku, igra je tu da pokaže da, iako nisu svi problem rješivi, ono što možemo je da naučimo kako pristupiti izazovima u svom životu, kada se na nešto osloniti, a kada je vrijeme da sve pustimo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije