BANJALUKA - Udruženje dobrovoljnih davalaca krvi Banjaluke slavi deceniju od osnivanja, a prvi među herojima humanosti, Boris Testen (58), koji je krv dao 139 puta, preživljava na kazanu javne kuhinje Crvenog krsta i milostinji dobrih ljudi.
Ovaj Banjalučanin, nezaposleni elektrotehničar, dao je ukupno oko 63-65 litara krvi.
- Snalazim se, ali ne prosim. Živim sa sestrom i njenom ćerkom. Niko ne radi, a ja ponekad cijepam drva za dnevnicu. Nadam se da se novinar Nikola Deretić i humorista Miladin Berić neće naljutiti ako pomenem da mi pomažu i da su veliki ljudi, kao još neki moji sugrađani i kolege iz „Čajaveca", koji je propao i opljačkan. Nisam dogurao do penzije, iako imam preko 30 godina staža, a zbog obećanja da bih mogao dobiti posao parking-servisera dvije godine sam uzalud čekao razgovor sa gradonačelnikom Davidovićem. S druge strane, da je njemu bila potrebna moja krvna grupa, B pozitivna, istog trenutka bih došao - tvrdi Testen.
On navodi da se društvo i vlast RS neprimjereno odnose prema dobrovoljnim davaocima krvi.
- O tome dovoljno govori podatak da me je jedna stranka prije izbora zvala da ispred nje organizujem stotinak ljudi za davanje krvi, što sam s ogorčenjem odbio jer se mi ne smijemo dijeliti, pogotovo partijski. Žalosno je i da davaoci u FBiH imaju bolji tretman, a o inostranstvu da ne pričam. Zato čudi da još ima mladih koji će našu tradiciju nastaviti, đaka završnih razreda srednjih škola i studenata, pripadnika MUP-a RS, vojske, padobranaca - kaže Testen.
On objašnjava da davaoce treba motivisati i posvetiti im malo više pažnje, organizovati neki izlet za njih, ili im dati neku subvenciju ako su ugroženi. Ne mogu da žive od pozlaćenih značaka, diploma i satova, poput onog koji je dobio od supruge Radovana Karadžića i koji se pokvario poslije 40 dana, ogorčeno priča Testen. On ističe da je od 15 davalaca koje je udruženje prozvalo banjalučkim herojima humanosti polovina aktivna i da su do sada dali oko 1.000 litara krvi.
- Dragoljub Dobraš, Branko Dikić, Rade Borković, Cvijeće Čavić, Čedomir Ćurguz, Pero Vejnović, Mile Malbašić, Ismet Kozaragić, Đurađ Savić, Mirko Komarica, Marko Budiša, Zlatko Velikonja, Borislav Bogdanović, Miro Špoljarić i ja dali smo krv 1.682 puta. Takođe, ne smijemo zaboraviti preminule i poginule heroje humanosti poput Miodraga Grumića - 168 puta, Svetka Jovanića 134, Nijaza Arnautovića 121, Krste Šuberta 115 - kaže najveći aktivni davalac krvi Banjaluke.
Davalac nema vjeru ni naciju
Prvi put je dao krv 1973. godine u Banjaluci, zatim u svim zemljama bivše Jugoslavije, a nastavio je i u ratu.
- Na mnoga ratišta smo kao vojnici VRS i dobrovoljni davaoci išli sa puškom i venom. Dao sam krv prošlog mjeseca i ako me zdravlje posluži želim da dam bar 150 puta, jer davalac daje od srca i nema vjeru ni naciju. Nikada ne bih dao krv za novac. To bi značilo da može da živi samo onaj ko ima para. Zamislite kad bi 12 Banjalučana sa krvnom grupom AB negativnom, koju ima samo tri do pet odsto stanovništva, počelo da prodaje krv! Ali ne, oni su humanisti i tu su za ne daj bože - otkriva naš sagovornik.
Napominje da 715 članova njegovog udruženja Zavodu za transfuziju krvi Banjaluka godišnje u prosjeku daruje 1.350 doza krvi.
- Organizujemo i akcije na Kosovu, a za sve su zaslužni osnivači i kreatori udruženja: Đuro Kralj, Đuro Ožegović, Nada Jovanić, Ljiljana Šatara, Duško Praštalo, Boško Prosan i Predrag Knežević, kao i drugi koji su doprinijeli svojim radom. Kako god, važno je ponoviti da su davaoci krvi zasigurno jedina grupa ljudi koja zbog izražene humanosti nikada nije pomišljala na protest i štrajk, iako je bilo razloga. To bi bio štrajk krvlju, a to je za nas neprihvatljivo - zaključuje Testen.
Ožegović: Gdje je humanitarni dodatak?
Đuro Ožegović, predsjednik Udruženja DDK grada Banjaluke, kaže da Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS ispunjava 70 odsto zahtijeva dobrovoljnih davalaca, ali da ne odgovara na zahtjeve da se 48 heroja humanosti Srpske proglasi privilegovanim građanima i dobije humanitarni dodatak za pojačanu ishranu.
- Oni su to zaslužili jer teško žive. Uglavnom su to penzioneri, stari i bolesni od kojih mnogi više ne mogu da daju krv, da ne bude - valjali ste, a sada niste potrebni. Nadamo se da ćemo uskoro podići spomenik posvećen dobrovoljnim davaocima krvi Banjaluke u parku na Bulevaru cara Dušana i zahvaljujemo na podršci gradu, našim aktivima, privrednim subjektima i privatnim firmama - navodi Ožegović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.