BANJALUKA - Od ratnih godina, kada su sedmično dovozili i više od 100 tona hrane, lijekova, odjeće i obuće, preko obnove više od 2.400 kuća i stanova, do kućne njege, pomoći djeci, starijima i mladima, "Caritas" Banjalučke biskupije tokom četiri decenije rada prošao je put od pomoći za preživljavanje do projekata kojima pokušava odgovoriti na probleme današnjeg društva.
Miljenko Aničić, direktor "Caritasa" Banjalučke biskupije, u razgovoru za "Nezavisne novine" kaže da su upravo ratne godine bile jedan od najtežih perioda u njihovom radu, ali da su potrebe stanovništva počele rasti još prije početka sukoba.
"Određena izolacija ovog područja osjetila se još prije rata, kada su počele svađe, natezanja i prijetnje. A kada je rat započeo, onda je to, moram reći, bilo katastrofalno. Najgore je bilo tamo gdje se nije moglo uopće pristupiti i gdje su ljudi već prije samog početka rata izgubili posao, a onda u ratu pogotovo, kada više nije bilo prihoda", priča Aničić.
"Caritas" je tada počeo organizovati konvoje pomoći iz Zagreba, a u jednom konvoju znalo je biti desetak, pa čak i 15 ili 20 kamiona.
"Mi smo tjedno dovozili oko 100 i više od 100 tona pomoći, najviše hrane. Bilo je odjeće, obuće i jako puno lijekova, koje smo dijelili i zdravstvenim ustanovama ovdje, a imali smo i svoje ambulante u dvorištu biskupije", rekao je Aničić.
Nakon rata fokus je postepeno prebačen na obnovu. Od 1997. do 2005. godine trajali su veliki programi kroz koje je, zajedno sa partnerskim organizacijama, pomognuta obnova više od 2.400 kuća i stanova.
Pravno savjetovalište za povrat imovine
"Caritas" je imao i pravno savjetovalište za povrat imovine, a Aničić navodi da je kroz taj program vlasnicima vraćeno oko 3.700 nekretnina, uključujući kuće, privredne objekte i zemljište.
Međutim, više od tri decenije nakon rata jedna vrsta pomoći nije nestala - pomoć ljudima koji nemaju dovoljno ni za osnovne životne potrebe.
Projekti za preživljavanje
"Mi i danas imamo projekte za preživljavanje. Mene čudi, čak i neka istraživanja pokazuju, da je siromaštvo u BiH poraslo u zadnjih deset godina. A ja vidim i ljude koji traže hranu, najčešće. Mi smo u zadnjih deset godina podijelili preko 8.000 paketa hrane", kaže Aničić.
Prema njegovim riječima, prosječna vrijednost paketa kreće se između 60 i 100 KM, a godišnje podijele oko 800 paketa.
"Imate slučajeva da od te male mirovine živi ne samo dotični i njegova supruga ili suprug, nego možda i sin, njegova djeca i supruga. Ja zbilja ne znam kako ti ljudi uspiju to nekako podmiriti", govori Aničić.
Jedan od najvećih problema koje danas primjećuju na terenu jeste i odlazak stanovništva. Posebno je teško, kaže, starijim i bolesnim osobama koje ostaju same u udaljenim mjestima.
"Imate po terenu ljude koji žive pokraj ruševina, nemaju ni komšije, sami su u kućama. Medicinska sestra je možda jedina koja preko tjedna zaviri u kuću. Ti ljudi nisu samo medicinski slučajevi, njih treba njegovati, pogledati, kontrolirati, a oni ne mogu ništa ni u svojim kućama napraviti", kaže on.
Pomoć u čišćenju i plaćanju računa
"Caritas" zbog toga, osim zdravstvene njege, pruža pomoć u čišćenju, pranju, kupovini i plaćanju računa.
Od brojnih projekata koje je "Caritas" realizovao tokom 40 godina, Aničić ipak posebno izdvaja kućnu njegu.
Kućna njega
"Rekao bih kućna njega. Kroz nju su do sada prošle tisuće starih osoba. To je projekt koji traje već 33 godine i sigurno su to bile osobe koje su najugroženije", kaže on.
Dom za stare i vrtić
"Caritas" danas vodi i dom za starije osobe sa 110 stanara, a aktivan je i dječji vrtić, za koji, kako kaže Aničić, postoji velika lista zainteresovanih.
"Stalo nam je do toga da to bude miješani vrtić, nacionalno miješan. Sve su naše ustanove i zaposlenici miješani. Otvoreni smo za sve. Namjerno to želimo i moram reći da to lijepo funkcionira", naglašava Aničić.
Govoreći o planovima i mogućnosti širenja postojećih projekata, Aničić kaže da želja i ideja ne nedostaje, ali da "Caritas" često mora birati šta je u određenom trenutku najpotrebnije.
Kao primjer navodi Dječji vrtić "Sveta Ana", za koji je ideja postojala još od 2000. godine, ali je realizacija morala čekati jer su druge potrebe bile hitnije.
"Imate uvijek ljude koji trebaju jesti, koji trebaju neke osnovne stvari. I što ste planirali, donator vas pita što je prioritet. Ne može on sve pokriti. Negdje se morate uvijek odlučiti, pa kažete - sada su ljudi gladni, moramo to. Ili imamo bolesne djece kojima treba pomoći", kaže Aničić.
Upravo na primjeru vrtića, koji je na realizaciju čekao gotovo dvije decenije, Aničić objašnjava i kako "Caritas" gleda na buduće planove.
"Možemo se zanositi lijepim idejama, ali stvarnost je nekako malo drugačija. To ne znači da ćemo odustati od toga. Kao i dječji vrtić, na koncu je došao, skoro 20 godina kasnije na red", poručuje Aničić.
Jedan od dugogodišnjih programa je i finansijska podrška djeci kroz kumstva sa donatorima iz inostranstva. Nekada je na taj način pomoć primalo između 150 i 160 djece, dok je danas u programu između 60 i 70 mališana.
Internat za srednjoškolce
"Caritas" u Prijedoru ima i internat za srednjoškolce iz udaljenih i siromašnijih porodica, kroz koji je do sada prošlo 103 djece, dok u Banjaluci svakodnevno dostavljaju oko 30 kuvanih obroka ljudima kojima je takva pomoć potrebna.
Posebno mjesto među projektima zauzima i Socijalno-edukativni centar, kroz koji je obučeno više od 800 njegovatelja za starije osobe.
"Nažalost, većina je otišla vani. Nisu našli posao ovdje", kaže Aničić.
Upravo zbog odlaska mladih, "Caritas" je pokrenuo i projekte zapošljavanja, među kojima je "YourJob", kroz koji mladima pružaju savjetovanje, obuke za pisanje biografije, izradu poslovnog plana, sticanje radnog iskustva, ali i finansijsku podršku za pokretanje vlastitog posla.
U pojedinim fazama programa prijavljivalo se između 400 i 500 mladih, a dio njih je nakon stručnog osposobljavanja i rada u kompanijama dobio ugovore na neodređeno vrijeme.
Pomoć institucija Republike Srpske
Govoreći o podršci institucija, navodi da Republika Srpska trenutno pomaže dva njihova projekta, kućnu njegu i dostavljanje obroka, ali smatra da nedostaje sistemska i dugoročna podrška na koju bi humanitarne organizacije mogle računati.
"To što dobijemo pokrije tri-četiri mjeseca, i to je to. Nema institucionalizirane pomoći, da se zna da to imate i da možete računati na to", kaže Aničić. Ove godine je Kabinet predsjednika RS dao jednu veću donaciju.
Četrdesetu godišnjicu rada u "Caritasu" vide, prije svega, kao priliku da zahvale ljudima koji su tokom decenija nosili njihove projekte.
"Imamo više od 100 osoba koje rade u 'Caritasu' na raznim projektima i red je jednom stati i reći hvala. Ima ljudi koji su se zalagali čak i više nego što su bili dužni. Ovo je prilika da kažemo hvala i donatorima i da im predočimo situaciju kakva jest danas, a ona nije idealna", govori Aničić.
Otvaranje pučke kuhinje
Planova za naredne godine, dodaje, ne nedostaje. Među željama je otvaranje vlastite pučke kuhinje, u kojoj bi "Caritas" mogao pripremati obroke za veći broj ljudi.
"Mi bismo željeli jednu pučku kuhinju. Ima veći broj onih kojima treba ručak. Imamo i farmu, krave i proizvodnju mlijeka i mesa, imamo i staklenike za proizvodnju povrća, tako da bismo imali i neke svoje proizvode", objašnjava Aničić.
Socijalno stanovanje
Jedna od ideja je i socijalno stanovanje, prije svega za mlade bračne parove kojima bi na početku zajedničkog života određeno vrijeme bio obezbijeđen smještaj.
"To bi bio jedan projekt koji bismo željeli ostvariti", kaže Aničić, dodajući da postoje i ideje za veću pomoć osobama sa posebnim potrebama.