Goran Marić, osamnaestogodišnjak iz Borkovića poslije završene srednje škole počeo je da izrađuje ikonostase.
U podrumu porodične kuće već godinu dana očevim alatom i svojom kreativnošću stvara umjetnička djela likova svetaca u drvetu. S osmijehom na licu govori kako je sve to njegov rad.
Otac Rajko koji je po zanimanju stolar kaže da se Goran, da nije bilo njega, vjerovatno nikada ne bi opredijelio za ovaj poziv.
`Ja sam godinama radio običan stolarski posao, ali sam se tokom svog radnog vijeka susretao sa ljudima koji su radili ta mala umjetnička djela u drvetu i odlučio da kupim potreban alat i jedan ornament donesem Goranu da on proba napraviti nešto slično. Mislio sam tada, ako mu uspije jedan od deset biće dobro`, prisjeća se s ponosom otac, dodajući da je već prvi komad drveta tada dobio željeni oblik.
Godinu dana poslije toga iz Goranove male radionice počeli su izlaziti unikatni komadi namještaja i ikonostasi velike vrijednosti.
Mladić nekoliko sati dnevno provodi radeći duborez. Neobičan komplet noževa stoji na radnom stolu ispred njega i samo se smjenjuju u njegovim rukama. Poslije nekoliko smirenih poteza nožem otkriva se sva ljepota i kreativnost uložena u materijal. Drvo se lagano transformiše u njegovim rukama i počinje da dobija svoj konačan oblik.
`Radio sam ikonostase u nekoliko crkava, a sada sam napravio projekat za crkvu u Knežici, kod Kozarske Dubice. Taj ikonostas bi trebao biti visok preko šest metara i sastavljen je iz mnoštva dijelova, pa mi dosad predstavlja najveći izazov`, rekao je Goran.
Međutim, mladićeva nadarenost se tu ne zaustavlja. On već pet godina svira gitaru, komponuje i piše pjesme.
`Sviram kad god mogu. Često se nalazim sa prijateljem iz sela koji svira bubnjeve, a nekad jednostavno uzmem gitaru i odem u grad i sviram negdje u parku za svoju dušu`, priča dugokosi mladić.
Sluša, kaže, rok i metal muziku i jedino žali što u gradu nema dovoljno koncerata na koje bi mogao otići i nada se da bi se jednom i njegova muzika i pjesme mogli negdje slušati.
`Nakon pet godina sviranja napredovao sam mnogo, pa se nadam da ću za par godina i u ovom poslu postići još više, jer sam svjestan da imam još mnogo stvari da naučim`, skromno dodaje mladić.
Sasvim je sigurno da se ovaj mladi, nadareni čovjek neće zaustaviti ovdje i da će njegove ruke nastaviti da stvaraju muziku, komade drveta od neprocjenjive vrijednosti ili ko zna možda nešto sasvim novo.