Za ukupno 14 pokojnika grad je od početka ove godine platio troškove sahrane.
Radi se o nepoznatim licima, osobama slabog materijalnog stanja, te o osobama za koje rodbina nije imala interesa ili o osobama koje nisu imale bliže rodbine.
"To su karakteristični slučajevi za koje grad, u skladu sa Odlukom o grobljima i pogrebnoj djelatnosti, snosi troškove. Da je neko lice slabog materijalnog stanja dokazuje se potvrdom mjesne zajednice (MZ) na čijem području je pokojnik živio. Troškovi sahrane obuhvataju minimalne troškove za pogrebnu opremu i usluge", kazao je Milenko Šajić, portparol Administrativne službe grada (ASBL).
Prema njegovim riječima, u odnosu na prošlu godinu, broj ovakvih slučajeva nije se povećavao.
Kako je istakao Đuro Crnomarković, direktor Gradskog groblja, procedura kada pokojnika sahranjuje grad ista je kao kod redovne sahrane, samo što je cjenovnik gradski, koji je donijela Skupština grada.
"Taj račun mi dostavljamo ASBL, a račun za pokojnike koji su koristili pomoć Centra za socijalni rad ide Centru", naveo je Crnomarković, te dodao da su rijetke sahrane koje pogrebna služba sama organizuje.
Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionera RS, kazao je da Udruženje ima članarinu i da na osnovu nje isplaćuje pomoć za sahrane članova Udruženja koji su u stanju socijalne potrebe.
"Dostavljaju se programi i sve što se dobije usmjerava se na socijalne potrebe, uključujući i troškove sahrane. Ti iznosi kreću se od 200 KM pa naviše", kazao je Rakulj.
Udruženje penzionera ima članarinu i na osnovu nje isplaćuje pomoć za sahrane
Sandra Dobrijević-Šipka, koordinator za razvoj aktivnosti Centra za socijalni rad (CSR), smatra da ne bi trebalo u jednom društvu da postoji osoba koja u momentu smrti ne može biti sahranjena, odnosno da ne postoji neko ko može preuzeti tu obavezu.
Prema njenim riječima, na godišnjem nivou od 2000. godine broj pokojnika koji sahranjuje CSR kreće se do 14 osoba.
"Lica koja sahranjuje CSR uglavnom su korisnici prava na novčanu pomoć i korisnici usluge smještaja, ali i to u slučaju kada ne postoji niko ko bi preuzeo obavezu plaćanja troškova sahrane. Lica koja nisu korisnici CSR, a koja nema ko sahraniti, idu na prijedlog MZ i mi dajemo uvjerenje da pokojnik nije naš korisnik, te u tom slučaju grad preuzima troškove sahrane", kazala je Dobrijević-Šipka, dodajući da se uglavnom radi o starim i iznemoglim licima, te invalidima.
Sociolozi smatraju da se radi o jednom lošem ekonomskom stanju i lošim ekonomskim prilikama u kojima stanovništvo živi.
Prema riječima Biljane Milošević, sociologa, dobro je što postoji opcija da se neko drugi pobrine za pokojnika kojeg nema ko sahraniti, što nije slučaj u svijetu.
"U svakom slučaju, radi se o jednoj pohvalnoj gesti grada, ali i o primjeru jedne tužne slike i situacije u kojoj živi naše stanovništvo", navela je Miloševićeva.