BANJALUKA - Episkop Platon (1874-1941), svjetovno ime Milivoje, rođen je u Beogradu, 29. septembra 1874, od oca Ilije i majke Jelke (Sokolović). Gimnaziju je učio u Vranju i Nišu, a potom školovanje nastavio u Beogradskoj bogosloviji.
Zamonašio se kao učenik trećeg razreda bogoslovije.
Platon je kao episkop banjalučki tokom Drugog svjetskog rata postradao mučeničkom smrću od ustaša.
Godine 1896. poslat je u Srpsko podvorje, u Moskvi, gdje je nastavio bogoslovsko usavršavanje na Duhovnoj akademiji, koju je završio 1901. sa stepenom kandidata bogoslovlja.
Platon nikada nije napuštao svoj narod, pogotovo ne u teškim trenucima, u toku Prvog balkanskog rata 1912, tada arhimandrit, bio je brigadni sveštenik, a u Prvom svjetskom ratu vojni sveštenik, koji je okupaciju proveo u Srbiji i pomoću svojih veza u inostranstvu pomagao svima koji su bili unesrećeni, a naročito siročadi i udovicama. Za episkopa ohridsko-bitoljskog izabran je 22. juna 1938, a poslije godinu dana je premješten u Banjaluku, gdje je dočekao početak Drugog svjetskog rata.
Kada su mu ustaške vlasti saopštile, 10. aprila 1941, da kao rođeni Srbin iz Srbije mora napustiti NDH, on je odgovorio: "Ja sam kanonski i zakonito od nadležnih vlasti postavljen za episkopa banjalučkog i kao takav obavezao sam se pred Bogom, Crkvom i narodom da ću voditi brigu o svojoj duhovnoj pastvi trajno i postojano, bez obzira na ma kakve prilike i događaje, vezujući nerazdvojno život i sudbinu svoju sa životom i sudbinom svoga duhovnog stada i ostajući na duhovnoj straži za sve vrijeme dok me Gospod u životu podrži, ostajući uz svoje stado kao dobar pastir koji dušu svoju polaže za svoje ovce."
Nenad Novaković, direktor Narodnog pozorišta RS, rekao je da Banjalučani treba da budu ponosni na čovjeka koji je, ne samo u tim teškim godinama i svojim stradanjem pokazao svoju veličinu i koliki je mučenik.
"Platon je za života izgrađivao naš grad i u materijalnom i duhovnom smislu dajući čitavog sebe svojim građanima te na taj način mnogo zadužio sve nas, uprkos tome bio je osoba koja je za života plijenila skromnošću i mirnoćom", rekao je Novaković.
U noći 5. maja 1941, ustaški agenti su uhapsili vladiku Platona i odveli ga, zajedno sa protom Dušanom Subotićem, arhijerejskim namjesnikom iz Gradiške, izvan Banjaluke, gdje su ih ubili i bacili u rijeku Vrbanju. Ovo gnusno djelo izvršio je ustaša Asim Ćelić.
Vladikin leš pronađen je tek 23. maja 1941. godine. Toga dana pronijela se vijest po Banjaluci da je Vrbas izbacio leš u selu Kumsalama, poviše trapiske ćuprije, i da je to leš vladike Platona. Na lešu su se vidjeli tragovi tri metka: jedan u potiljak, drugi u sljepoočnicu, a treći u leđa.
Od odjeće na njemu je bilo samo donje rublje te kožni kaiš oko pojasa. Polovinu brade i lica nije imao, a druga polovina se još uvijek držala. Sahranjen je od strane vlasti tajno, bez svjedoka na vojničkom groblju, 24. maja 1941. godine, a 1973. posmrtni ostaci preneseni su u banjalučku Sabornu crkvu, gdje se i danas nalazi kivot sa moštima.
Na redovnom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora 1998. godine, episkop banjalučki Platon proglašen je za sveštenomučenika i unesen u Imenoslov svetih Srpske pravoslavne crkve. Njegovo ime nosi jedna ulica u gradu te hram u naselju Vrbanja.
"Platon je mogao da se okrene protiv svoga naroda i tako sačuva glavu, ali to, naravno, kod njega nikada nije dolazilo u obzir. Mučenički je postradao za svoju vjeru i narod uz koji je uvijek bio i tu je, između ostalog, njegova veličina. Naknadno se pokazalo da smo narod kratkog pamćenja te smo zaboravili njegovu žrtvu. Sada možemo samo da se trudimo da ispravimo tu nepravdu učinjenu prema njemu te iskažemo bar mali dio zahvalnosti našem svecu", završava Novaković.
