Bračni par Draginja i Vojo Terzić ostavili su u ovome gradu umjetničku zbirku koja je poznata i na prostorima bivše Jugoslavije, a njihov 60-ogodišnji rad na prikupljanju umjetnina proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Rođeni su u Sarajevu, a 1950. godine doselili su u Banjaluku.
Vojo je bio profesionalni vozač, a Draginja domaćica, te su, prema pričanju njihovih poznanika, bili skromni ljudi.
Interesovanje za umjetnost pokazali su nakon poznanstva sa Kostom Strajnićem, istoričarom umjetnosti, kojeg su upoznali u Dubrovniku.
To poznanstvo bilo je presudno za odluku da počnu da sakupljaju djela jugoslovenskih slikara, te su tokom narednih decenija prikupili nekoliko hiljada umjetničkih predmeta.
U njihovoj kolekciji nalaze se djela Petra Dobrovića, Save Šumanovića, Jovana Bijelića, Ive Dulčića, Stojana Aralice, Đure Pulitike, Ivana Lackovića, Borislava Aleksića, Mersada Berbera i mnogih drugih poznatih imena iz svijeta umjetničkog stvaralaštva.
Vremenom su kod njih počela da dolaze najeminentnija imena jugoslovenske likovne umjetnosti, koja su im poklanjala svoje radove.
Mnogi Banjalučani, a pogotovo mlađe generacije, ne znaju da se ovako vrijedna umjetnička kolekcija nalazi u gradu.
Trag o umjetničkoj kolekciji u gradu na Vrbasu Draginje i Voje Terzića je natpis na zgradi koja se nalazi u Ulici Milana Tepića, kod apoteke ''Prvi maj''.
Galerija ''Terzić'' bila je otvorena za javnost sve do smrti Draginje Terzić, 2003. godine.
Galerija je imala radno vrijeme određenim danima, a ukoliko bi neka zvanična delegacija ili likovni stručnjaci došli u grad, Draginja je uvijek bila spremna da ih primi i otvori, i to ne samo zbirku, nego i privatni dio, gdje je takođe bilo dosta slika i drugih vrijednosti.
Bračni par Terzić bio je svjestan vrijednosti zbirke pa je 1977. godine potpisao sa gradom ugovor o doživotnom izdržavanju, koji je podrazumijevao da poslije smrti Banjaluci ostane trećina zbirke i galerijski prostor na trajno korištenje i javno izlaganje.
''Grad je nakon smrti Draginje Terzić dobio u trajno vlasništvo da čuva, cijeni i pokazuje novim naraštajima zbirku Terzića. Grad je dobio 231 djelo, a ostala su pripala njihovim nasljednicima. Umjetnička zbirka Draginje i Voje Terzića proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine'', rekla je Sarita Vujković, v.d. direktora Muzeja savremene umjetnosti.
Dodala je da je u oktobru i novembru 2012. godine bila izložba pod nazivom ''Šta se dogodilo sa Galerijom Draginje i Voje Terzića'', te da su tom prilikom nastojali zaintrigirati javnost i podsjetiti ljude da je ta vrijedna zbirka u Muzeju.
Stručnom ekspertizom utvrđeno je da su djela u različitom stepenu očuvanosti, te da je neophodno preduzeti mjere kako bi bila sačuvana od daljeg propadanja i kojima bi slikama bio vraćen prvobitni izgled.
Vojo je umro 1981. godine u Dubrovniku, Draginja 2003. u Zagrebu, a potomaka nisu imali.
Više od 1.000 slika
U odluci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, kojom je umjetnička zbirka Terzića proglašena nacionalnim spomenikom, navodi se da ovu zbirku čini 1.030 umjetničkih djela.
U okviru zbirke mogu se izdvojiti tri dijela: dubrovačka cjelina, bosanskohercegovačka i jugoslovenska, koja je najbrojnija.
Dio ove zbirke izložen je u okviru depoa Muzeja savremene umjetnosti.