Julija Pejnović (1903 - 1987) je bila istaknuta banjalučka operska pjevačica, glumica i pedagog.
Ujedno je bila i jedna od žena koja je ostavila neizbrisiv trag na umjetničkoj sceni Banjaluke. Kao nastavnica u Gradskoj muzičkoj školi bila je omiljena među učenicima i kolegama, ali i žena koja je bila ispred svog vremena.
Školovala se u Beču, gdje je još za vrijeme studija nastupala sa velikim dirigentom Francom Leharom. Zvanično je na scenu stupila kao član Beogradske opere 1926. godine. Nastupala je u operama i u Banjaluci (1933/1934), Novom Sadu, Nišu i ponovo u Banjaluci 1947. godine.
Nakon završetka umjetničke karijere posvetila se prosvjetnom radu te predavala klavir i solo pjevanje u Muzičkoj školi u Banjaluci. Živjela je za muziku i svoje učenike. O njenom privatnom životu ne zna se mnogo, osim da je bila udata za Ivana Katića.
POHVALE KRITIKE: Radmila Kulundžija, autor Monografije Muzičke škole "Vlado Milošević", rekla je da je muzička kritika voljela često da piše o voklanim sposobnostima Julije Pejnović, hvaleći njen dosta jak sopran.
"'Njen sopran je izražajno dosta jak, svjež, prijatne boje i školovan. Pjevačke partije tumačila je sa mnogo muzikalnosti i mjere', pisala je svojevremeno muzička kritika o Pejnovićevoj", istakla je Kulundžija.
U periodu 1946/1947. godina Pejnovićeva je napustila glumu i pjevanje, posvećujući se nastavnom radu u Gradskoj muzičkoj školi u Banjaluci. Najprije je angažovana kao honorarni, a potom kao redovni nastavnik do penzionisanja. Predavala je solo pjevanje i klavir, a njeni tadašnji učenici Lidija Bosnić, Jelena Ječmenica, Vuka Marković i Tatjana Smiljanić priredili su 1951. godine cjelovečernji koncert u tadašnjem Domu JNA.
Ferdinand (Feđa) Radovan Smiljanjić, Blanka Kulijer, Milana Morača i Aleksandar Manevski bili su djeca na koju je ona strpljivo, sa mnogo nježnosti i ljubavi, prenosila svoje ogromno znanje i iskustvo o muzičkom i scenskom izrazu.
OMILJENA PROFESORICA: Način na koji je predavala solo pjevanje i klavir bio je osnovni razlog da je mnogi učenici proglase svojom "omiljenom profesoricom", a ujedno to je postao i osnovni razlog zbog kojeg se mnogi bivši učenici i profesori danas rado sjećaju ove velike dive neprikosnovenog talenta, s kojom su na mnogim muzičkim takmičenjima osvajali prestižna priznanja.
Nema učenika iz tih prvih i mnogih potonjih generacija koji su pričali o školi, a da nisu spominjali gospođu Juliju kao da su svi odreda bili njeni đaci.
Na godišnjem koncertu Muzičke škole, koji je bio održan tokom školske 1947/1948. godine u Narodnom pozorištu, nagrađeni su najbolji učenici u klasi Julije Pejnović. Na pomenutom koncertu nastupili su učenici dvije klase koje je ona vodila - klavira i solo pjevanja.
Ostaće upamćena priča pojedinih nekadašnjih ovdašnjih profesora, koji pamte da su vidjeli plakat sa njenog nastupa u Operi 1927. godine za kralja Aleksandra. Nažalost, o tom svjedočanstvu izgubljen je svaki trag.
Uporedo sa muzikom, borila se za ljudska prava, doprinosila svojoj zajednici i gradu, prkosila okovima patrijarhalne sredine i bile ispred svog vremena.
Značajne uloge
U Narodnom pozorištu u Banjaluci ostvarila je značajne uloge u predstavama: Mimi (Engel: "Adieu Mimi"), Lin (Buhbinder: "On i njegova sestra"), Doli (Hašek: "Dobri vojnik Švejk"), Silva Varesku (Kalman: "Kneginja čardaša", Gospođica Nina (Nušić: "Mister Dolar"), Mileva (Stanojević, "Dorćolska posla"), Pjevačica pod balkonom (Begović: "Amerikanska jahta u splitskoj luci"), Koštana (Stanković: "Koštana"), Nata Stefanović (Nušić: "Gospođa ministarka", Sida (Sremac: "Pop Ćira i pop Spira"), Gospođa Bartvik (Golsvordi: "Srebrna kutija"), Agnija (Nušić: "Pokojnik") i druge.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.