Mirko Petričević Piki, ugledni banjalučki sportski pedagog, magistar fizičke kulture i najbolji gimnastičar u gradu na Vrbasu, ali i u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, i prvi dobitnik priznanja za najboljeg sportistu Bosanske Krajine, rođen je 1932. godine u Banjaluci.
Već s nepunih šest godina prvi put je otišao u salu Sokolskog doma. Od tog trenutka praktično se počeo bavi gimnastikom, koja je, pored fudbala i atletike, neposredno poslije Drugog svjetskog rata bila najdominantniji sport na našim prostorima. Koliko je volio gimnastiku govori i činjenica da se njome nije prestao bavi ni 1952. godine, kada je zbog studija morao otići u Beograd. Dolaskom u Beograd pružaju mu se vrhunski uslovi za treniranje, a zahvaljujući velikom talentu i zavidnom umijeću ubrzo ulazi među kandidate za reprezentaciju Jugoslavije.
NAJDRAŽE PRIZNANJE: U Beogradu je dobio i ponude da nastupa za tamošnje klubove, ali je sve odbio radi Banjaluke. Njegovi odlični rezultati nisu prošli nezapaženo mladom novinaru tadašnjih "Krajiških novina" Limunu Papiću, koji je pokrenuo akciju izbora deset najboljih sportista Bosanske Krajine. U njenom prvom izdanju 1955. godine Petričević je proglašen za najboljeg sportistu. Da je osvojio svoju najdražu nagradu saznao je sasvim slučajno dok je šetao sa drugovima po gradu, ugledavši u novinama svoju sliku. U to vrijeme nije bilo završne svečanosti proglašenja najboljih sportista, pa mu je omiljeni trofej dodijeljen tek 3. januara 1962. godine. U njegovu biografiju upisana su učestvovanja na brojnim takmičenjima i u Evropi. Za vrijeme studija u Beogradu bio je član GK Željezničar, a po povratku u Banjaluku član DTV Partizan.
NEOSTVARENI SAN: Samo godinu dana poslije proglašenja za najboljeg sportistu postaje kandidat za Olimpijske igre u Melburnu. Ali, poslije dvomjesečnih priprema gimnastičarima je saopšteno da nema novca za njihov odlazak u Australiju, tako da mu se nije ispunila želja da bude i učesnik najveće svjetske sportske manifestacije.
"Poslije takmičenja održanog u Osijeku postao sam kandidat za Olimpijske igre u Melburnu 1956. godine. Bili smo duže od dva mjeseca na pripremama u Sloveniji, a onda nam je sedam dana prije početka takmičenja u Australiji rečeno da nema novca za gimnastičare. Razočaranje koje je tada zahvatilo moje drugove iz reprezentacije i mene teško je opisati, ali znam da je u mom srcu uvijek ostao žal zbog Olimpijskih igara", govorio je Petričević.
Nakon završetka studija vratio se u Banjaluku, gdje je dobio posao u Srednjoj tehničkoj školi i tu proveo čitav radni vijek.
POKRETAČ MALIH OLIMPIJSKIH IGARA: U sjećanju Banjalučana ostao je upamćen kao profesor koji je mnoge generacije izveo na pravi put, čovjek koji je organizovao sletove u Banjaluci i koji je gdje god bi se pojavio propagirao sport i zdrav život. Imao je čast da bude profesor čuvenom rukometnom golmanu Abasu Arslanagiću, ali i rukometnoj legendi Jerolimu Karadži i mnogim drugim poznatim banjalučkim košarkašima, fudbalerima, atletičarima... Ljubav prema školskom sportu pretočio je u Male olimpijske igre za učenike osnovnih i srednjih škola.
Godine 2002. postao je prvi sportista u poslijeratnoj BiH koji je dobio nagradu za životno djelo. Takođe je dobitnik brojnih priznanja i plaketa.
"Nije volio da se vježbe rade ofrlje, strašno je insistirao da vježbe budu pravilne, da to bude korektno, da to bude s gimnastičkim stavom, pravilno držanje tijela, da se bude kao strijela prav. Imao je običaj reći prav kao strijela kao što je bio Miroslav Cerar (slovenački gimnastičar, osvajač dvije zlatne medalje na OI 1964. i 1968. godine, višestruki evropski i svjetski prvak)", često su za njega govorili njegovi učenici.
Umro je u rodnom gradu 2014. godine u 83. godini.
Novinarski posao
Mirko Petričević Piki ostao je upamćen i kao veliki pobornik sportskog novinarstva, ali i po svojoj rado slušanoj emisije "Sportski vremeplov", koja je emitovana na Radiju Republike Srpske punih 10 godina. Odlukom predsjednika RS, za zasluge u razvoju sporta na ovim prostorima 2012. godine odlikovan je ordenom Njegoša prvog reda.