Ivan Franjo Jukić, rođen 8. jula 1818. godine u Banjaluci, bio je bosanskohercegovački franjevac, prosvjetitelj, pjesnik, putopisac i etnograf.
On je pisao i pod pseudonimima Filip Kunić i Slavoljub Bošnjak.
Ivan je odrastao u srednje imućnoj porodici, otac Jozo je bio zlatar, dok je majka Klara bila domaćica. Imao je sestru Mariju i brata Matu.
Školovanje je počeo kod župnika Franje Sitnića, koji ga je učio pismo i osnove latinskog jezika. Nižu gimnaziju je završio u fojničkom samostanu, a studirao je filozofiju u Zagrebu i teologiju u Vespremu i Dubrovniku. Zaredio se 1833. u Fojnici, a fratar je postao 1842. godine.
Ivan je takođe bio kapelan i učitelj u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci, Ivanjskoj, Docu i Varcar Vakufu, današnjem Mrkonjić Gradu.
Nenad Novaković, direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske, kazao je da to što je Banjaluka nazvala omanju ulicu po njemu nije ništa značajno.
VIŠE PAŽNJE: "Ovoj velikoj istorijskoj ličnosti se treba posvetiti više pažnje. Banjalučani više znaju da je to ulica u kojoj se nalazi telekom operater i banka, nego ko je bio Ivan Franjo Jukić. To se, nažalost, dešava zbog toga što u Banjaluci nema niko da edukuje ljude koji su došli sa strane, ali i same Banjalučane. Samo u ovom gradu je primat da ljudi donose svoju kulturu i ponašaju se u skladu s njom, a ne s kulturom grada u kojem žive", smatra Novaković.
On dodaje da je problem što ni sami Banjalučani ne znaju imena ulica i po kome ih nose, već po kafićima i prodavnicama.
"Nemamo kulturu pamćenja ulica kao što je to slučaj s gradovima u regionu. Što se tiče ovog velikana, akademska elita mora da se potrudi da on ne bude zaboravljen, ali i da se naprave okrugli stolovi gdje će on biti glavna tema. Zašto se ne bismo bavili njegovim djelima koja su odlična i na taj način ga medijski promovisali? Iskreno se nadam da ćemo to uraditi u narednom periodu", istakao je on.
Novaković navodi da se Jukić zalagao za kulturno uzdizanje Bosne i Hercegovine podržavajući otvaranje štamparija, biblioteka, kulturnih društava, narodnih čitaonica i muzeja.
ČASOPIS: "U prvom broju časopisa 'Bosanski prijatelj' iz 1850. godine napisao je: 'Poznato je svima kod nas kako se u Bosni starinske stvari, novac i pečati, nalaze i pohlepnim strancima uz malu cijenu prodaju. Ja sam nekoliko puta počeo ovakve stvari sabirati i zato molim sve Bošnjake, gdje god što opaze, da otkupe u moje ime. S mojom zbirkom želim metnuti početak bosanskom muzeju'", rekao je Novaković.
Prema njegovim riječima, ideja o osnivanju muzeja je realizovana tek 35 godina kasnije, kad je nastalo Muzejsko društvo koje je odlukom državnih institucija pretvoreno u ustanovu pod imenom Zemaljski muzej u Sarajevu.
Jukićeva najpoznatija djela su "Život Isusa Krista", "Slavodobitnica svijetlomu gospodinu Omer-paši", "Putovanja od Sarajeva do Carigrada", "Putopisi", "Bogoljubni način" i "Narodne pjesme bosanske i hercegovačke".
Ivan Franjo Jukić umro je od postoperativnih komplikacija 20. maja 1857, a sahranjen je dva dana kasnije u zajedničku grobnicu za siromašne na bečkom groblju. Prilikom preuređivanja susjedne zajedničke grobnice, u kojoj je bio pokopan i Mocart, oznaka Jukićevog groba je izgubljena i do danas nije pronađena.