Tri mjeseca otkad je otvoren Konjički klub "Čokorska polja", koji se nalazi 12 kilometara od grada, interesovanje za jahanje raste iz dana u dan.
Trener ovog kluba Milan Spasojević ističe da je veliko interesovanje pokazano za rekreativno jahanje i da klub nema dovoljno grla za ovu vrstu aktivnosti.
On dodaje da su za ovakvu vrstu jahanja potrebno četiri grla, te da se nada da će sljedeće godine to biti realizovano i kaže:
"Koliko ozbiljno radimo, pokazuje i podatak da smo pozvani na takmičenje 'Balkanska liga u dresuri'."
Spasojević ističe da je i pored dobrih rezultata potrebno da iza njih stoji grad, te s nadom kaže da bi se išlo dalje i da treba usluge ovog kluba podići na viši nivo.
"Svakodnevno nam dolaze ljudi koji se ovdje žele opustiti, kako iz naših krajeva, tako i iz inostranstva. Zato se nadamo da će nam grad priskočiti u pomoć. Ako pričamo o grlima za rekreativno jahanje, za njih je potrebno izdvojiti od 10.000 do 15.000 KM", ističe Spasojević.
U trenutnoj ponudi kluba se nalaze škola jahanja, poni za djecu i fijaker za vjenčanja.
Za polaznike škole jahanja je omogućeno članstvo u klubu, pri čemu imaju posebne popuste i prednost u zakazivanju termina. Godišnja članarina iznosi 100 KM, a klub trenutno broji 15 članova.
Što se tiče časova, jedan čas traje 45 minuta koji polaznici provode na konju, te još 15 minuta koliko je potrebno da se konji istimare, zauzdaju i osedlaju.
Za kvalitetnu osposobljenost za rekreativne jahače je potrebno od 60 do 80 sati, a za "obične" taj period je tek 10 sati.
Spasojević, koji inače ima 20 godina jahačkog staža, ističe da se susretao i s jahačima koji su imali dar za jahanje, kao i s onima koji su jako teško usvajali jahačke tehnike i dodaje:
"Ljudi su dolazili i suočavali se sa strahom, ali bi ga prevazišli nakon nekoliko časova. Polaznike jahačke škole možemo podijeliti na tri grupe: na djecu od 10 godina pa nadalje, na polaznike od 69 do 35 godina i na polaznike od 35 godina pa nadalje."
On ističe da u njegovom poslu ima i komičnih situacija.
"Jednom prilikom jedan polaznik škole jahanja je pao i ostao u šoku. Moja žena je htjela da privuče konja kockom šećera, a polaznik je uzeo tu kocku misleći da je namijenjena njemu i zahvalio mojoj supruzi. Ona mu je rekla: 'Nema na čemu, ali kocka nije bila namijenjena za vas, nego za konja'", kaže sa smiješkom Spasojević.
Isi Radman iz Frankfurta, koja inače obožava grad na Vrbasu i jahanje, nije krila svoje uzbuđenje zbog ponovnog dolaska u klub.
"Ovdje dolazim pet puta godišnje i otkad dolazim konji su me jako smirili. Naučila sam jahati sa sedam godina i jašem već šest godina", kaže Radmanova i dodaje:
"Ovdje su konji puno bolji nego u Njemačkoj jer imaju više snage."