Banja Luka

Jedva prehranjuju svoje petoro dječice: I po oglasima traže hranu

Jedva prehranjuju svoje petoro dječice: I po oglasima traže hranu
Jedva prehranjuju svoje petoro dječice: I po oglasima traže hranu
Ljiljana Radić, Foto: G. Šurlan

Sve bih uradila za svoju djecu. Ne stidim se da po oglasima tražim na poklon hranu, odjeću, komad namještaja... Sve što nam daju nama treba, jer smo mi bez posla i mi nemamo baš ništa, priča Slađana Kostadinović, majka petoro maloljetne djece.

Slađana i njen suprug Duško Kostadinović iz banjalučkog naselja Srpski Milanovac sa djecom zimu dočekuju u objektu bez osnovnih uslova za život u kojem je donedavno raslo čak i drvo, pitajući se da li će imati barem hrane za petoro maloljetne djece, koja imaju od dvije do 15 godina.

Prema njihovim riječima, objekat u kojem žive dobili su uz pomoć mjesne zajednice jer su sa dječicom ostali na ulici.

Kako tvrde, do prije četiri godine bili su podstanari, ali pošto nisu imali čime plaćati kiriju, izbačeni su iz stana.

"Ovo je improvizovana kućica čovjeka albanskog porijekla, koji već 20 godina nije dolazio iz Kanade, pa su nam je dali na korištenje. Nije to bila kuća, već zidovi bez temelja kroz koje je bilo naraslo drvo, koje smo posjekli. Muž radi na dnevnicu, povremeno zaradi koji dinar ili nešto materijala, tako smo pokrpili rupe u zidovima i uselili, ali vidite i sami da ovo ne liči na kuću. Djeca u ovoj vlazi ne mogu živjeti, ali mi nemamo novac za ulaganje u kuću koja i nije naša", dodaje Slađana.

Iako su nas u ovoj sedmočlanoj porodici vedro dočekali, strah i neizvjesnost se nije mogla sakriti, a dvogodišnja Sara je već u prvim hladnim danima dobila prehladu, jer su im drva za zimu trenutno veliki luksuz, o kojem mogu samo da sanjaju.

Vlaga se osjeti već na samom ulazu, objekat nema pod, ali ni pravi temelj. Na podu su stare prostirke kako bi im barem malo bilo toplije, a njih sedmoro spavaju u samo jednoj spavaćoj sobi i dnevnom boravku.

Prema njihovim riječima, šestogodišnji Stefan tek je krenuo u školu, koja nije daleko, a za knjige su se snašli. Međutim, najstariju kćerku Dušku, koja ima 15 godina, nakon završene osnovne škole morali su ispisati jer nisu imali novca za srednju školu.

"Duša me boli zbog moje Duške. Ona je htjela u frizersku školu, ali kako kad nemamo ni za hranu? Možda je iduće godine uspijemo upisati. Dug za vodu nam je 600 KM, a za struju oko 6.000 KM. Jedva sam ih umolila da mi još ne isključe struju, ali uskoro hoće jer ja to nemam čime platiti. Zbog dugova su mi čak prijetili da će mi zaplijeniti stvari, ali ja nemam ništa što je vrijedno", priča Slađana.

Njih sedmoro žive od 140 KM dječjeg dodatka, što im, kako kažu, ne može biti ni za hranu, a kamoli za račune.

Njenog muža Duška nismo zatekli u kući, jer je otišao u Novi Grad u posjetu bolesnom ocu, koji je invalid, a kojeg ova porodica redovno obilazi.

"On je vrijedan i ponešto zaradi nadničenjem. Ponekad umjesto novaca uzme neki materijal da zakrpimo kuću, ali sve je to sitno. Najviše nam treba za hranu i osnovne potrepštine. Nedavno je zaradio 25 KM, koje smo dali za čišćenje septičke jame, koja se, evo opet napunila vodom. Voljeli bismo da imamo normalan stan u kojem ima pristojno kupatilo sa kanalizacijom", ističe majka.

Apel za pomoć

Prioritet nam je posao, bolji smještaj, ovdje je vlaga, zatim hrana i drva za zimu, građevinski materijal, ma bilo šta, šta nam god daju, dobro će nam doći, kaže Slađana Kostadinović.

Sve ljude koji na bilo koji način mogu pomoći ovim hrabrim ljudima da prehrane dječicu molimo da se jave redakciji "Nezavisnih" ili direktno porodici Kostadinović na broj telefona 066/662-239.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije