Ilinka Vukelić, koja se godinama bavi branjem i sušenjem ljekovitih biljaka, kaže kako ovaj poziv traži mnogo znanja i strpljenja.
Međutim, nakon izvjesnog vremena od poziva i osnovnog izvora prihoda, sakupljanje biljaka preraslo je u ljubav i hobi, pun uživanja.
`Tokom ratnih devedesetih trave sam brala, sušila i prodavala većim preduzećima i mogla sam jako dobro da zaradim`, kazala je Vukelićeva.
Danas je to, kaže, jeftina roba jer jedan kilogram osušene trave košta tri do četiri KM, a njoj treba sedam do osam sati da toliko trave ubere.
`U posljednje vrijeme ih berem i sušim najviše za potrebe svoje porodice ili po narudžbi prijatelja`, rekal je Vukelićeva, koja višak povremeno prodaje na gradskoj tržnici.
Najviše, kaže, sakuplja hajdučku travu, kantarion, kantariu, kičicu, bosiljak, neven, pelin, kamilicu, te brojne druge vrste koje uspijevaju u planinskim predjelima, a neven uzgaja u svom dvorištu.
Njeni poznanici najviše traže kičicu koja se koristi u liječenju bubrežnih kanala, pelin protiv grčeva, te bosiljak, kamilicu, kantariu, neven i veren travu.
`Sve ove trave uspijevaju od marta do oktobra, a berem ih ujutro od osam časova, pa do četiri poslije podne kada su u punom cvatu. Prilikom berbe biram samo planinska mjesta, udaljena od puteva, na kojima nema stoke i nisu blizu usjeva. Ubrane trave sušim u hladu na promaji i poslije toga su spremne za čaj`, kaže Ilinka.
Osamdesetih godina prošlog vijeka Vukelićeva je boravila u Parizu i tu dosta saznala o ljekovitim dejstvima trava koje uspijavaju na planinskim predjelima.