Milorad Đurđević, penzionisani profesor fizičke kulture, oko pet decenija od drveta izrađuje frule, svirale, gajde i šargije.
Svoje rukotvorine, tradicionalne muzičke instrumente, prodaje na gradskoj tržnici.
`Drvo i drvodjeljski alat prijatelji su mi od djetinjstva`, priča Đurđević dok svira šargije i dodaje kako je kao šestogodišnjak od oca stolara krao alat i krišom obrađivao komade drveta stvarajući svoja prva svirala.
`Imao sam sedam godina kada sam napravio svirale od bagrema, izrezbario ih i ukrasio bojom višnje i uglja`, kroz osmijeh kazuje veseli trgovac muzikant, koji je od tog momenta, kaže, svako veče ukućane uspavljivao sonantnim zvucima.
Od djeda je naučio da pravi i svira šargije i gajde. Svaki dan poslije škole posmatrao je djedove vješte ruke kako izrađuju i rukuju ovim instrumentima. Ponekad je čitavu noć provodio u stolarskoj radnji pokušavajući da napravi dobre, kvalitetne šargije i zasluži djedovu pohvalu.
`Počeo sam i da sviram šargije. Bio sam najomiljeniji muzičar u društvu, a tata i djed bili su presrećni. Moje slobodno vrijeme bilo je posvećeno muzici, pjesmi i stvaranju instrumenata`, prisjeća se Đurđević.
Na tržničnoj tezgi dva puta sedmično izlaže svirale i frule napravljene od šljive, javora i bagrema. Za izradu većine instrumenata voli da koristi javor jer je, kaže, najpodesniji za obradu.
Tvrdi da instrumenti napravljeni od ovog drveta proizvode magične i opojne tonove.
Šargije su žičani muzički instrument, koji možemo čuti u narodnom melosu čitavog Balkanskog poluostrva.
`Ovaj instrument izrađuje se u različitim varijantama u različitim krajevima BiH. Po broju i debljini žica, obliku vrata i boji tonova razlikuju se šargije s Manjače, iz Bronzanog Majdana, Mrkonjić Grada`, objašnjava Đurđević.
Svojih ruku djelo prodaje na tržnici po skromnim cijenama, kako bi, kaže, sebi obezbijedio novac za život i poštedio se penzionerske dosade.