BANJALUKA - Niko ne može bolje od građana znati probleme svojih mjesnih zajednica i zato im treba pustiti da mogu uticati na lokalnu vlast kako bi lakše riješili te potrebe, rekao je juče Budimir Balaban, nosilac banjalučke liste DNS-a, povodom predstavljanja politike "Kako ojačati mjesne zajednice".
U fokusu je, prije svega, jačanje građanskog aktivizma kroz institucionalne forme, a preko mjesne zajednice, građani najlakše mogu da utiču na donošenje odluka.
Prema riječima Balabana, DNS je i ranije ukazivao na to da je mjesnim zajednicama potrebno dati zakonski veći okvir.
"Najmanje je bitno pitanje da li mjesna zajednica treba da bude pravno lice, bitno je da imaju nadležnosti i sredstva. Mi smo ove godine na inicijativu DNSa, imali dvije stavke u budžetu grada, jedna je da se dodijeli 100.000 KM savjetima mjesnih zajednica za njihov rad i da im se obezbijedi još 100.000 da mogu aplicirati s određenim projektima, ali oni koji su bili zaduženi za taj dio posla, to nisu realizovali", rekao je Balaban.
Istakao je da su tom inicijativom htjeli pokazati da takav model može funkcionisati i da nije u sukobu sa zakonom, a pritom da predstavici vlasti mogu sarađivati sa građanima.
"Ono što mi imamo u planu u našoj politici kada su u pitanju mjesne zajednice je da se njima iz budžeta odvoji veći iznos, i to 300.000 KM, i da im se na raspolaganje stavi milion KM kako bi aplicirali za projekte", rekao je Balaban.
Dodao je da, kada se uzme u obzir da sekretari u 57 mjesnih zajednica u Banjaluci potroše preko milion KM, a pritom malo rade, toliko novca u mjesnim zajednica bi moglo riješiti mnogo problema.
"Moj stav je i ranije bio da se smanji zapošljavanje u administraciji. Potrebno je zaustaviti zapošljavenje novih sekretara u mjesnim zajednicama", dodao je Balaban.
Pojasnio je da je važno dozvoliti mjesnim zajednicama da imaju pravo na vlastite prihode i da mogu raspolagati njima, a većina problema mjesnih zajednica, kako tvrdi, riješila bi se s malo ulaganja.
Briga o seoskim grobljima, održavanje seoskih nekategorisanih puteva, korištenje prostorija, neki su od primjera kojima bi se, uz veću samostalnost i finansijsku podršku u mjesnim zajednicama, uspješnije moglo koordinisati.