Moja velika želja je otvaranje centra za socijalizaciju i rehabilitaciju pasa, kazao je Mladen Miljuš iz Banjaluke, koji se oko dvije godine bavi nesvakidašnjim zanimanjem - socijalizacijom pasa, a mnogi njegovi klijenti i sugrađani su ga prozvali banjalučkim šaptačem psima.
On je uspio da uradi ono o čemu mnogi sanjaju, a rijetki mogu: da ljubav prema nečemu preraste u njegov posao.
Na ideju za ovaj životni poziv došao je kad je udomio prvog psa i vidio da klasična dresura ne pomaže i ne daje željene rezultate.
"Prosto nisam imao alat kako da doprem do svoga psa, to jest da razumijem njegovo ponašanje i osjećanja. Tražeći odgovore počeo sam da se edukujem u tom pravcu, da pronalazim raznu literaturu koja bi mi u tome koristila, da primjenjujem neke vještine koje sam naučio i ubrzo sam uvidio da to funkcioniše, da moj pas postaje uravnotežen. Nedugo potom uvidio sam potrebu da isto primijenim na psu svoga brata. Tada sam shvatio da postoji potreba da neko radi socijalizaciju", priča nam Miljuš.
Kaže da su psi mnogo kompleksnija bića nego što se obično misli i potrebno im je mnogo više od hrane, vode i mjesta u kom će da boravi, i da je ta tvrdnja dobila naučno utemeljenje.
Socijalizacija od rođenja
"Socijalizacija jednog psa počinje od dana kada se pas rodi. Majka postavlja granice, nameće pravila ponašanja, disciplinuje štence. Uglavnom nismo svjesni da bismo nakon što smo preuzeli brigu o štenetu trebali da nastavimo tamo gdje je majka stala kako bismo imali stabilnog i uravnoteženog psa", kaže Miljuš.
Budući da su psi, ipak, životinje i da stan nije njihovo prirodno okruženje, potrebno je da im ispunimo bar dio njihovih prirodnih potreba.
"Zato bih napomenuo da se prije svega radi socijalizacija pasa u gradskim uslovima, gdje je veća mogućnost kontakta pasa sa ljudima, drugim psima ili nekim drugim životinjama i gdje se životinja mora naviknuti na gradski način života", rekao je Miljuš.
Iako se socijalizacija često poistovjećuje sa dresurom, pojasnio je da radi o dvije potpuno različite stvari.
"Dresura se više odnosi na komande koje pretpostavljaju jednosmjernu komunikaciju, dok se ovaj posao bavi odnosom vlasnika i psa u kom je cilj i samom vlasniku pojasniti potrebe njegovog ljubimca. Dakle, cilj je očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja životinje, te postizanje izbalansiranog odnosa između psa i vlasnika", objasnio je Miljuš.
Korigovanje ponašanja
Postupci kojima se Miljuš služi prilikom socijalizacije su veoma različiti, a uslovljeni su prvenstveno problemima koje pas ispoljava u ponašanju i interakciji s drugima. Miljuš kaže da je u ovome samouk s obzirom na to da na ovim prostorima nema formalne škole ili kursa za tako nešto, ali da je već sam savladao tehnike koje pomažu psu i vlasniku.
"U zavisnosti od neželjenog ponašanja psa, koje može biti uslovljeno teritorijalnošću psa ili možda nečim drugim, postupci su veoma različiti. Moj glavni zadatak je da korigujem ponašanje psa na pravi način i u pravo vrijeme, da psa dovedem u stanje u kom će se on osjećati dobro. Ukoliko pas ima određenu dozu agresivnosti, nastojim da tom psu omogućim da što više bude u kontaktu s drugim psima koji su već prošli socijalizaciju i uz pomoć njih agresivnog psa vraćamo u balans", navodi Miljuš.
On kaže da ne zna sa koliko je pasa tačno radio jer ne vodi tu vrstu evidencije.
Miljuš je radio i sa napuštenim životinjama koje se nalaze pod zaštitom udruženja, a koje su spremane za nove domove. U protekle dvije godine bilo je i veoma teških slučajeva.
"Najteži su oni slučajevi gdje nailazim na otpor čovjeka, kojem je teško da shvati da se sa psom ne komunicira riječima, već energijom i tijelom, uz minimalno korištenje zvukova. Onog momenta kada vlasnici shvate da je to tako, sama rehabilitacija odvija se brzo, takoreći u momentu. Postoje neki slučajevi, koje bih nazvao ekstremno teškim, gdje je pas stekao naviku da ujeda i napada sve što hoda, bilo da je to čovjek, drugi pas, neka životinja, ali to je stečena navika", ističe Miljuš.
Ugrizi kao dio posla
Najveći napor i trud, dodaje, uložio je prilikom socijalizacije psa pod imenom Rea.
"Ona je apsolutno sve životinje u okruženju, uključujući i druge pse, gledala kao plijen. Imala je nevjerovatno snažan instinkt za lovom. Takvo ponašanje bilo je izazvano nagomilanom frustracijom, nedostatkom fizičke aktivnosti i slabom disciplinom", kaže Miljuš.
Priznaje da su ga psi ujedali više puta, ali to je sastavni dio posla i nešto se očekuje.
"Siguran sam da će biti još takvih slučajeva. Ne radi se tu o teškim ujedima, uglavnom su to samo nagomilane frustracije kod pasa, pa je to više kao neko malo jače grickanje. Bilo je i ozbiljnijih ujeda. Do njih je došlo isključivo mojom nepažnjom, ali i to je iskustvo. Ako vas pas ujede i vi se povučete, ništa niste napravili na polju rehabilitacije tog psa. Većina ljudi će se povući i na taj način napraviti još veće probleme bilo kome ko pokuša pomoći tom psu naknadno. Pas je naučio da koristi zube i shvatio je da na taj način može kontrolisati svoje okruženje", govori Miljuš.
Centar za socijalizaciju i rehabilitaciju pasa, koji želi da otvori, bio bi nadogradnja njegovog dosadašnjeg rada.
"Moja velika želja i cilj koji težim da ostvarim je da stvorim svoj centar za rehabilitaciju pasa. Taj centar trebao bi da ima neophodan prostor i infrastrukturu za rad sa više pasa istovremeno, kao i rad sa vlasnicima, te neophodan prostor za održavanje seminara. Sav moj trud i zalaganje idu u tom pravcu", kazao je Miljuš.
Savjeti za vlasnike pasa
Glavni savjet Miljuša je da čovjek treba ostati čovjek, a pas treba ostati pas.
"Nemojte tražiti od svog psa da ima ljudske osobine, jer se to nikad neće desiti. Zamislite da od vas neko traži da lajete po čitave dane. Ne biste se osjećali baš najbolje. Dakle, čovjek ostaje čovjek, pas ostaje pas i sve će biti u redu. Takođe, pse birate po svojoj energiji. Ako ste pasivniji, uzmite psa koji ima sličnu energiju ili čak nižu od vaše", govori Miljuš.
Kaže da ako uzmete psa koji ima previše energije, vremenom vaš pas će postati frustriran, a kad postane frustriran, uslijediće i problemi u ponašanju. "Ako ste aktivni, uzmite psa koji može da ide u korak s vama. Problematično ponašanje je uslovljeno manjkom znanja o psima od strane vlasnika", naglašava Miljuš.
Slavni šaptači psima
Cezar Milan
On je najpoznatiji svjetski šaptač psima. Čak i sam naziv je upravo on popularizovao u emisiji koju je snimao od 2004. do 2012. Rad sa čovjekovim najboljim prijateljem bazirao je na biheviorijalnom pristupu životinji, a svoj rad najviše fokusirao na agresivne jedinke. Osnovao je i Centar za psihologiju pasa. Napisao je tri knjige.
Lestre Zapanta
On je stručnjak za ponašanje i socijalizaciju pasa koji je način rada s njima bazirao na saznanjima koja je dobio dugogodišnjim posmatranjem napuštenih pasa. Već 15 godina tri puta sedmično vodi jednu od najpopularnijih radio-emisija na Filipinima.
En Rodžers Klark
Bila je prva žena dreser pasa i jedna od svega par osoba u kinološkoj istoriji koja je imala licencu da sudi svih 165 tada priznatih pasmina. Napisala je svjetski poznatu knjigu "Internacionalna enciklopedija pasa". Svjetskoj slavi je doprinijelo i to što je rekla da može osvojiti bilo koje takmičenje pasa na svijetu sa bilo kojim psom kojeg joj daju, a to je i uradila.
