BANJALUKA - Na današnji dan 1969. godine Banjaluku je pogodio zemljotres jačine 8,5 stepeni po Merkalijevoj skali ili 6,6 stepeni Rihterove. Poginulo je 15 ljudi, a 1.117 je bilo teže ili lakše povrijeđeno. Potpuno je uništeno 86.000 stanova, kao i 266 školskih, 146 kulturnih, 133 zdravstvene i 152 upravne zgrade.
Osnovci i srednjoškolci tu školsku godinu završili su u raznim krajevima bivše Jugoslavije.
O ovom tragičnom događaju pisao je Aleksandar Ravlić, banjalučki foto-reporter i novinar, dopisnik zagrebačkog „Vjesnika" („100 potresnih dana Banjaluke", 1970).
Tragična smrt male Snježane
„... U nedjelju, 26. oktobra, zemlja je zadrhtala. Potmula tutnjava, prasak i lom. Bilo je tačno 16 sati, 37 minuta i 26 sekundi. Potres je bio jačine 7,5 stepeni Merkalijeve skale, do tada najjači u Banjaluci i Krajini. Tog popodneva je počelo jedno od najtežih razdoblja Banjaluke.
Građani su se u tren oka našli na ulici. Na njihovim licima čitao sam stravu. Svi uznemireni. Ulice grada na Vrbasu postale su pretijesne. Ljudi su bili na ulici, bježeći što dalje od zgrada. Neki, najprisebniji, uskočili su u vozila i pojurili u druge krajeve grada da bi vidjeli šta je s prijateljima, rođacima. Čitav grad je bio na nogama, u pokretu.
Opštinski štab za odbranu od elementarnih nepogoda u najkraćem mogućem roku se sastao. Trebalo je raditi brzo, jer noć se bližila. Odlučeno je da bolesnike iz bolnice treba evakuisati. Medicinsko osoblje je pružalo pomoć ranjenima. Taj prvi potres uzeo je život sedmogodišnjoj djevojčici, Snježani Trivanović, bezbrižnoj prvoškolki, koja je nakon naučene zadaće istrčala napolje i prije potresa započela bezbrižnu dječiju igru. I baš tada u punoj bezbrižnosti, u trenutku potresa, na nju se srušila gromada cigli i maltera sa zgrade pored koje se igrala. Njena smrt bolno je odjeknula gradom. Sjećam se, prilikom novog diktiranja izvještaja redakciji ‘Vjesnika', imao sam samo jednu želju, da njena majka, koja se nalazila na liječenju u jednoj zagrebačkoj bolnici, ne dozna za smrt svoje kćerkice iz mog izvještaja.
Probdjeli noć pod vedrim nebom
Tu noć malo ko je proveo u svojoj zgradi, jer su se stariji Banjalučani prisjećali da je 1936. godine isto tako jak potres uznemirio žitelje Banjaluke i ubrzo se ponovo javio. Bili su u pravu. Naime 24. novembra 1936. godine u 23 sata i 45 minuta potres velike jačine (seizmografske stanice bile su rijetkost) probudio je Banjalučane, prouzrokovao štetu i istjerao ih u strahu na ulicu, a ponovo se zbio sutradan, 25. novembra..."
Zdrobljeni armirani stubovi
„Epicentar prvog (nedjeljnog) potresa bio je na sedamnaestom kilometru sjeverno od Banjaluke, a drugi pet kilometara bliže u istom smjeru. Potres koji je uzeo nove živote i teško unakazio krajišku ljepoticu zbio se u 9 sati, 11 minuta i 33 sekunde. Samo se po sebi razumije da udaljavanjem od epicentra jačina potresa slabi, pa ipak neki predjeli Banjaluke - Petrićevac, Vrbanja i Zalužani bili su zahvaćeni udarom potresa jačine 9 stepeni Merkalijeve skale.U ovom potresu zgrade su pucale kao staklo. Mnogo veći broj enterijera bijaše teško prepoznatljiv - jer su stepeništa i pregradni zidovi bili uništeni ili iskrivljeni. O jačini potresa i njegovoj snazi najbolje kazuje podatak da su u Fabrici celuloze jednostavno zdrobljeni armiranobetonski stubovi debljine sedamdesetak centimetara...", pisao je Aleksandar Ravlić.
„... Upozorenje iz prošlosti je koristilo. Stanovnici grada na Vrbasu odlučili su probdjeti noć izvan kuće. Zapaljeno je na hiljade vatri na otvorenom. Sve dok se nije smračilo, nije bilo u mnogim ulicama električne struje (jer je trebalo pregledati mrežu i otkloniti prve kvarove u transformatorskim ćelijama), zbog čega je grad podsjećao na ratne dane. Kako je zemlja povremeno podrhtavala iz sata u sat, žagor nije utihnuo sve do jutra. Neki su na otvoreno iznijeli posteljinu i spavali pod vedrim nebom, drugi su uz vatru evocirali sjećanja iz prošlosti. Hiljade Banjalučana provelo je noć od nedjelje na ponedjeljak pored vatri. Bila je to prava noć bez sna. Onako dremljive i promrzle u 3 sata i 56 minuta još više ih je zastrašio novi potres. Ipak, malo ko je tog jutra izostao s posla. Čim su se sastali, jedni drugima su pripovijedali kako je u njihovom kraju potres stvorio uznemirenost i kakve je štete prouzrokovao.
A štete su već bile prilično velike. Od fabričkih postrojenja teška oštećenja su pretrpjeli: Fabrika voćnih sokova i konzervi „Vitaminka", Fabrika celuloze i viskoze, Kombinat drvne industrije „Vrbas", Ciglana u Zalužanima... Teško su oštećene gotovo sve školske zgrade, zatim mnoge zgrade u krugu bolnice...
Studentski dom je takođe izgubio potkrovlje, pa su studenti noć probdjeli pokraj vatri, a kada je svanulo, smogli su odvažnosti i pojurili u zgradu da bi iznijeli svoje stvari i uhvatili kakvo prevozno sredstvo do svoje kuće..."
