Preminuo je dr Dragan Danelišen, koji je u stručnom krugovima bio visoko rangiran kao vrstan pedijatar i dječji hirurg. I oni, ali i poznanici i prijatelji su ga zvali jednostavno i zvučno Šišan.
Nadimak mu je bio ime i prezime ljudi iz svijeta atletike (kojom se u mladosti aktivno bavio) i boksa koji mu je - po vlastitom priznanju - posebna ljubav. Naravno, u kasnijem dobu, kada je završio Medicinski fakultet i počeo se baviti poslom nakon položene Hipokratove zakletve.
Zato naredne redova posvećujem zlatnom periodu "plemenite vještine" u Banjaluci sa Šišanom kao sportskim radnikom u centru pažnje. Mnogo je bilo zanimljivih "storija" iz tog perioda, ali ću za ovu priliku izdvojiti samo (za potpisnika ovih redova) jedan: putovanje u Randers!
Riječ je o prekrasnom gradu na sjeveru Danske. Ovdje je Marijan Beneš, tada aktuelni prvak Evrope, "napao" titulu Svjetskog prvaka u polusrednjoj kategoriji u profi boksu. Bilo je to u junu davne 1980. god. Beneš je izazvao Uganđanina Ajuba Kalulea, koji je boksovao pod danskom zastavom kao državljanin ove bogate skandinavske države.
Redakcija me akreditovala za izvještača i obezbijedila avionsku kartu do Danske. Šišan me je nagovorio da putujemo zajedno i to kolima. Pred nama u društvu sa nezaboravnim Sredojem Zekanovićem, bardom BL boksa, i vozačem Rankom Vješticom čekao nas je dalek put od skoro 2.500 km.
Putovali smo Rankovim mercedesom kroz Austriju i Njemačku do Randersa. Nakon ručka u Minhenu, gdje nas je ugostila Marjanova sestra Ljilja, krenuli smo put sjevera ravnim njemačkim (auto) putevima. Samo što smo napustili Minhen, eksplodirala nam je zadnja lijeva guma. Promijenili smo je rezervnom u nadi da ćemo usput kupiti novu.
Nismo imali sreće. Nastavili smo bez rezervne. Sredoje je po ravnoj njemačkoj "džadi" zadrijemao, pala mu glava... a Šišan mi namigne i nas dvojica iza zaljuljamo "mečku" koja je jurila skoro 150 km na sat. Serđo se prenuo iz sna i nije nasjeo na našu šalu. Okrenuo se Šišanu dodavši: "Ovo je tvoja zaj...cija".
Put dug dva dana i jednu noć prekratili smo Šišanovim sjećanjem na studije u Zagrebu, ali i drugim dogodovštinama.
Ostatak puta od Minhena do Randersa i povratak u Banjaluku smo prošli - bez rezervne gume!
Manje smo bili raspoloženi u povratku budući da Beneš nije uspio u naumu da osvoji svjetsku titulu. Šišan nam je tom prilikom rekao da je Beneš za 15 rundi "kalirao" više od četiri kg. Bio je u pravu, domaćini u Randersu su u prepunu dvoranu pustili fen koji je odgovarao tamnoputom Kaluleu, a znatno štetio iscijeđenom Benešu. Ali, to je neka druga priča.
Opraštam se ovim tekstom od jedne ljudske i stručne gromade. Koja je živjela sport i sportiste našeg grada!